Scena
Blaze Bayley: "Steve Harris je imao povjerenje u mene i od njega sam puno naučio"
30.4.2010. @ 11:48
Više od 25 godina duga je karijera Blazea Bayleya Alexandera Cookea koja je obilježena mnogim bitnim događanjima, no veliko je pitanje bi li o njemu danas pričali i pisali na isti način da nije pet godina bio frontmen Iron Maidena.
Što bi definitivno bilo šteta, jer doista se radi o kvalitetnom muzičaru, a i čovjeku, u što sam se dijelom uvjerio lani u Celju kada sam imao prigodu malo se s njim podružiti i popričati.
No svaki uspjeh ili neuspjeh bilo koga od nas najčešće obilježava jedan 'detalj' pa je tako u Blazeovom slučaju liderstvo u najvećem heavy-metal bendu usmjerilo njegov daljnji put. Iako, ne bih se baš okladio da mu to nije donijelo više štete nego koristi nakon odlaska iz Iron Maidena, jer uvijek se od njega očekuje više i bolje, s obzirom da je on ipak 'bivši pjevač Iron Maidena'.
I tako se stalno mora dokazivati, stalno kretati od početka i u tome, budimo objektivni, dosta dobro uspijeva. Bilo da se radi o trećem početku, onom 2000. s bendom Blaze i albumom "Silicon Messiah", bilo u ovom četvrtom kada je krenuo ponovno s novim bendom i s novim imenom - Blaze Bayley. Snimio je dva albuma, "The Man Who Would Not Die", koji je u nekim izborima proglašen najboljim britanskim metal-albumom u 2008. godini, i novi, "Promise And Terror", koji je nakon dva mjeseca postao njegov najprodavaniji album i kojeg je publika iznimno dobro prihvatila, što je i sam posvjedočio.
Uspjeh koji postiže u zadnje vrijeme treba još i više honorirati, s obzirom da je postignut u vrlo teškim i bolnim uvjetima, jer mu se, uza sve probleme, dogodila i obiteljska tragedija, umrla mu je supruga.
Ipak, mada se u njegovoj muzici osjećaju duboke emocije i bol, očito je da nije slomljen i Blaze čvrstim koracima kreće dalje.
Kao i u sličnim slučajevima, novi album i turneja, prigoda je da se s izvođačem popriča o aktualnim, ali i o nekim ranijim temama. Pa je tako bilo i u slučaju razgovora s Blazeom Bayleyem.
Kakvi su bili počeci s Wolfsbane ?
Počeli smo stvarno ni od čega. Svi potječemo iz 'običnih' obitelji radničke klase. Započeli smo s malo pojačala u garaži našeg basista i prijatelji su nas dolazili gledati, plesati naše pjesme u garaži. Mi smo vježbali i pisali pjesme kako bismo održali prvi koncert, a ostali smo zajedno jer tada još nitko od nas nije bio dovoljno dobar da ode u neki drugi bend.
Tek smo počeli i htjeli smo biti najbolji bend u Tamworthu, odakle smo, i u tome smo uspjeli, a onda smo htjeli biti najveći u Birminghamu (oko 15 km udaljen od Tamwortha, op.a.), i ostvarili smo i to. To je bilo jako dobro za nas i glavna stvar je bila da smo svirali u malim mjestima, s najjeftinijim cijenama ulaznica, i to da bi upoznali fanove s našom muzikom. To su bili veliki dani. Kad smo bili skupa, onda smo se puno zabavljali.
Na kraju smo potpisali za Def American Records, otišli u Ameriku da bismo snimili naš prvi album ("Live Fast, Die Fast" (1989.) op.a.), zatim smo željeli snimiti još nekoliko, a onda sam dobio posao u Iron Maidenu.
Jesu li godine s Iron Maiden najbolje razdoblje u tvom životu i jesi li u kontaktu sa članovima Iron Maidena?
Ja sam još uvijek prijatelj sa Steveom i ostalim dečkima u bendu, volim ih otići vidjeti kada nastupaju negdje blizu ili kada mi je zgodno. Da, mi smo još uvijek prijatelji. To su bila stvarno dobra vremena u mom životu. Naučio sam puno.
Svirali smo pred tisućama i tisućama ljudi diljem svijeta, radio sam sa Steveom Harrisom, pisao pjesme s njim i od njega puno naučio. Imao je puno povjerenja u mene. Kad sam napustio Iron Maiden imao sam ideju kako krenuti dalje sa svojim bendom. Puno sam toga naučio, od pisanja pjesama i glazbe, što sam sve mogao koristiti u svom bendu, tako da je bend Blaze od početka radio jako dobro.
S Bruceom Dickinsonom / foto: www.flickr.com
Nedavno ti je izašao i novi album. Što možeš reći o njemu?
Novi album se zove "Promise And Terror" i do sada djeluje jako dobro. To je album koji dolazi u dva dijela. Drugi dio, četiri pjesme, zajedno su muzički i tekstualno povezane, i one su u svezi s naslovom. One pričaju moju priču. To nije nešto što se dogodilo kada si otišao negdje na put, to je ono što se doista dogodilo tebi i govore o svim emocijama i boli.
Prvi dio albuma su više pjesme koje biste očekivali od Blaze Bayleya, vezane uz različite likove u povijesti, uz različite stvari koje su nas inspirirale. Poput pjesme o opsadi Lenjingrada u II svjetskom ratu ("City of Bones"), zatim o Dmitriju Shostakovichu, kako je pisao 7. simfoniju. Napisali smo i pjesmu o Galileu ("1633") koji se bojao spaljivanja zato što se nije slagao sa crkvom.
Dakle, da, to je album na kojem sam stvarno uživao radeći ga, a do sada na turneji su i reakcije publike fantastične.
Imam jedno teško pitanje za tebe, barem tako mislim. Koji je album bolji? "The Man Who Would Not Die" ili "Promise And Terror"?
"Promise And Terror" je puno kompletniji album. Imao sam puno povjerenja u "The Man Who Would Not Die", naš posljednji album, no sada, nakon što je "Promise And Terror" već neko vrijeme vani i nakon što sam imao priliku slušati ga, mislim da je najbolji jer je najkompletniji. Nisam pokušao kopirati nikoga, ne zanima me što drugi bendovi rade. Mi samo govorimo o vlastitim emocijama i osjećajima. Mislim da je stvarno dobar i puno fanova mi je reklo da je to najbolji album kojeg sam ikada napravio.
"Promise and Terror" je drugi album s Blaze Bayley logotipom, drugi za tvoju etiketu i drugi s novim glazbenicima. Jesi li sada zadovoljan s promocijom, s muzičarima i sa svim ostalim ?
Da, mi smo ovoga puta učinili puno na promociji. Ovo je prva prava prilika koju sam ikada imao. Prva prilika da imam album i mogućnost promocije u isto vrijeme.
Otkako sam napustio Iron Maiden, svim mojim starim albumima upravljao je menadžment i morali smo se dogovarati s njim za svaku turneju. To nije bila dobra promocija i izdavačka kuća nije mi bila podrška. No, na ovom albumu, jer smo učinili sve sami, sve smo uspjeli riješiti.
Mislim da se album pokazao jako dobrim i stvarno sam zadovoljan s načinom na koji je 'došao'. Nadam se da će ga hrvatski obožavatelji imati priliku čuti i uživati u njemu.
Gledao sam tvoj show prošle godine na Paranoid Open Air festivalu u Celju i moram priznati da stvarno dobro zvučite uživo.
Da, to je bio veliki show i zaista sam uživao. Publika je bila odlična i imali smo toplu dobrodošlicu. Bio je to stvarno dobar vikend za nas.
Turneju ste započeli u Velikoj Britaniji. Kakvi su bili dojmovi nakon prvih nastupa ?
Pa da, prvi dio turneje po Velikoj Britaniji obuhvatio je 20 nastupa. Oni su prošli jako dobro, bio sam tako iznenađen kad sam vidio koliko nas je ljudi došlo vidjeti, a i prodali smo više CD-a i majica nego ikada prije. To je bilo apsolutno fantastično, a fanovi su mi rekli da imamo obećavajuć album i zaista sam uživao. Svi su stvarni 'bili' u novim pjesmama. Bilo je fantastično.
Reci mi nešto o knjizi "At The End of the Day". To nije tvoja autobiografija?
To je, u biti, knjiga o bendu, stvarno, a i govori moju priču, govori o tome kako se bend okupljao, jer svi smo mi iz različitih podneblja. Zato je zanimljiva. To je jako dobra knjiga i za fanove koji mogu uživati u njoj.
Govori puno više o priči kada sam napustio Iron Maiden, o tome što se dogodilo kasnije, kako smo našli Davida (Bermudez, bas-gitarist benda, op.a.). On je živio u Wisconsinu, a njegov brat Nico (gitarist) u Bogoti, Kolumbija. Mi se znamo dosta dugo. Larry je došao izravno na audiciju u Njemačku. On je s Novog Zelanda. Mislio je da bi bilo dobro napisati knjigu o našoj priči. Mi smo napravili prvu audiciju te knjige, na kojoj su prodani svi primjerci, i napravit ćemo uskoro i drugu.
Reci mi nešto o "Dazed and Confused", pjesmi Led Zeppelina. Znam da si je svojevremeno obradio. Je li to tvoja omiljena pjesma Led Zeppelina ?
Da, to je moja omiljena pjesma Led Zeppelina. Španjolska diskografska kuća nas je kontaktirala i rekla da će snimiti Led Zeppelin tribute-album, i pitali su nas želimo li biti dio toga. Ja sam nagovorio ostatak benda da napravimo dublje aranžmane i obradimo tu pjesmu, a mi smo tada puno svirali "Blood & Belief" i to je bilo stvarno dobro. Da, to mi je jedna od najdražih pjesama Led Zeppelina svih vremena, jer je tako tamna.
Je li Led Zeppelin možda tvoj najomiljeniji bend svih vremena?
Ne, ne, ne svih vremena. Black Sabbath je moj najomiljeniji bend.
