Aktualno

Zvuci japanskih bubnjeva će još dugo odzvanjati

21.4.2010. @ 09:22 Muzika. hr

Preksinoćnja izvedba Yamato - The Drummers of Japan u zagrebačkom Domu sportova, a u sklopu svjetske turneje "Matsuri Fiesta 2010", zasigurno je narušila mit o mržnji novog radnog tjedna, ili ponedjeljka uopće.

Budući da će zvuk taiko-bubnjeva danima odjekivati ulicama grada i strujati sjećanjima posjetitelja.

Desetak bubnjara i bubnjarica, s dvadesetak bubnjeva različite veličine i težine, odnosno s tradicionalnim japanskim instrumentima 'koto' (zvuk otprilike sličan zvuku citre) i 'samisen' (izrazito podsjeća na bendžo ili lutnju), odnosno flautom, gongovima i činelama, priredilo je energičan dvosatni glazbeno-scenski spektakl.

/ foto: Agencija za tržišno komuniciranje Proglas

Frenetične, ali izvanredno sinkronizirane bubnjarske perkusije, izmiješane s istančanim vibracijama žičanih instrumenata 'drevnog Japana', uz interaktivne 'intermezzoe' između izmjene rasporeda bubnjeva, oduševljenu su publiku digle na noge.

Bubnjarska atrakcija Yamato, mogli bismo reći i ansambl, već 17 godina zvuk taiko-bubnjeva (karakterističnih za tradicionalne japanske svečanosti Matsuri ili 'Festival plodnosti') nastoji uskladiti s 'ritmom strujanja ljudskog duha', obnoviti životnu energiju unoseći dašak 'drevne mudrosti i mitologije' u suvremenost.

Iza krajnjeg rezultata rasprodanih turneja, mnogobrojnih obožavatelja i impresivnih izvedbi, kriju se svakodnevni kondicijski treninzi u naselju Asuka, započevši s jutarnjim trčanjem (10 km), zajedničkim uvježbavanjem tehnike i koreografije, odnosno individualnim vježbama. No kvaliteta izvedbe uvelike ovisi i o istančanoj koncentraciji, izuzetnom osjećanju ritma i empatičnom uspostavljanju komunikacije, međusobno i s publikom, u što smo se imali prilike uvjeriti u Domu sportova.

Nastup je bio podijeljen u dva dijela kroz koja su bubnjari cijelo vrijeme sa smiješkom na licima vabili gromoglasne pljeskove, bilo da odzvanjaju 'ratnički tonovi' ili pomalo zaljubljivi gdje se muški dio ansambla pokušavao 'uvaliti' ženskom dijelu i obratno, sa znanjem udaranja ritma na sve većim bubnjevima.

Kratkotrajna pauza između dva čina, kada se ansambl odlučio za predah i izmjenu kostimografije, pomalo je zbunila publiku, ali okrjepa je dobro došla zbog još urnebesnijeg nastavka koji je uslijedio.

Najveća kvaliteta Yamata sastoji se u brzom uspostavljanju interakcije s publikom i to bez obzira na jezičnu barijeru. Moć gestikulacije, humora i smiješka koji se niti u jednom trenutku nije micao s njihovih lica, bilo je i više nego dovoljno da se publika 'kupi' već nakon prvih taktova nastupa, tako da svakom zgodom, kad god su Yamatovci zatražili pomoć publike, dobili su show od nekoliko tisuća parova ruku koje uzvraćaju zadanu temu. Većina tih dijelova izgledala je kao stand-up nastup kojeg se ne bi postidio niti Jerry Seinfeld.

Kada je Yamato završio s regularnim dijelom svog programa bilo je potpuno jasno da će se morati vratiti na stage jer su se svi prisutni digli na noge i pljeskali, pljeskali, pljeskali... Na bisu su ponovno pokazali koliko je bitno animirati publiku na nastupima, te koliko muke treba proći da se sve izvježba do najmanje sitnice, jer u cijelom nastupu nije bilo niti jednog krivo odsviranog tona, osim onih namjernih kojima su, uz gestikulaciju, nasmijavali publiku.

Prelijepo je bilo vidjeti kada su razgibali cijelu publiku natjeravši je da odgovara na njihove tonove, te pritom urliču i dižu ruke. Svi su to s radošću primili osim pokojeg ozbiljnijeg 'vipovca' s partera.

Kada podvučemo crtu, 'Daleki istok' je osvojio Zagreb na opću radost svih prisutnih u Domu sportova, a Yamato je to napravio vrhunskom izvedbom svirajući tradicionalne nacionalne instrumente i s neizbježnim smiješkom, zbog čega za sobom ostavljaju žal što je nastup trajao samo dva sata. Budući da su svi bili raspoloženi, mogao je bezbrižno trajati do jutarnjih sati, a da nikome ne dosadi, što najbolje pokazuje brza 'nestašica artikala' na prodajnom mjestu nakon koncerta.

Mnogo puta znamo reći da kultura spaja i razdvaja nacije, pa su se ranije vodili mnogi ratovi, dok danas ipak češće vidimo ovakvu koheziju prema nečemu manje poznatom i 'mističnom'. Ansambli kao što su Yamato ili Kodo ili Za Ondekoza, čuvari su japanske baštine, baš kao i naš Lado koji istom snagom može tako pronijeti riječ turizma i naše kulture u svijet, bez obzira na guzice u promotivnim spotovima HTZ-a (Hrvatske turističke zajednice, a ne showa Hrvatska traži zvijezdu) koje služe tek da se na trenutak prestane govoriti o sve većim problemima u koje Hrvatska zapada.

Zagreb i Yamato se vole javno i gotovo je sigurno da će nas pri sljedećoj europskoj turneji ponovno posjetiti jer su emocije i radost ovim nastupom bile obostrane, a ljubav se ne može tek tako kupiti, ona se mora zaslužiti i opravdati, a Yamato su to i višestruko premašili.

Izvještavaju: Barbara Dolenc i Siniša Miklaužić

Izvještaji