Aktualno
Punkerski Uskrs
12.4.2010. @ 11:56
"Ovdje smo prvi put, ali sigurno ne i zadnji. Sjajna ste publika" riječi su Jake Burnsa, pjevača grupe Stiff Little Fingers na kraju koncerta u zagrebačkoj Tvornici.
Njegove riječi pomalo čude - Stiff Little Fingersi odsvirali su dobar jednoipolsatni koncert, ali pred ponešto stidljivom publikom (baklju pri kraju koncerta ne računam).
Prosjek godina okupljenih na koncertu bio je preko 30, što je šteta jer su mnogi mlađi punkeri (Diskurz mi pada na pamet) imali što vidjeti. Za ostarjele punkere, koncert Fingersa u Tvornici bio je Uskrs, jer je na najbolji način podsjetio kako se svira i živi punk.
/ foto: Ivan Bilobrk
Lako je puniti velike dvorane, snimati loše ploče koje će se svakako prodati u milijunskim nakladama, biti dio industrije zabave, ali veći dokaz privrženosti punku je kada bend unatoč svemu (čitaj: promjeni muzičkih trendova, deficitu inspiracije za snimanje novog materijala, odsustvu s top-lista i manjku sponzora u vidu banaka i telefonskih kompanija) nastavi svirati svoju muziku. Možda je to više punk, nego popeti se na ogromnu binu stadiona i odsvirati koju poznatu za široke narodne mase.
Prije deset godina, u jednoj od scena u filmu "High Fidelity" (kod nas preveden kao "Hi-Fi dućan snova"), prodavač u dućanu i djevojka razgovaraju o grupi Green Day i zajednički je zaključak da Green Day svoj zvuk temelji na grupi The Clash i Stiff Little Fingers, nakon čega se pušta pjesma Stiff Little Fingersa. Trenutak poslije, mušterija u dućanu pita: "Oprostite, je li to Green Day?".
Unatoč jakim pjesmama, nizu dobrih albuma, žestini i stavu, Stiff Little Fingers nikad nisu postali razvikani kao The Clash ili Green Day, no dobra vijest je ta, da ih u tom slučaju ne bismo gledali u Tvornici, nego na stadionu u Maksimiru.
Burns i društvo su iskoristili prednost klupskog prostora (neposrednost i blizina publike), počeli su žestoko, prljavo, glasno, srčano i poročno (to je ipak punk-rock iz Belfasta, a ne zašećerene baladice iz Hollywooda), a ostatak koncerta su bile varijacije (i to jako dobre varijacije) na temu. Drugim riječima, bio je ovo punk za ugodno starenje, dramaturški dobro organiziran koncert, s adutima za publiku strateški raspoređenim na početku, sredini i kraju. Postojao je interes publike da još malo odsviraju, ali zaključak je bio da je jedan bis za Tvornicu sasvim dosta.
Znatiželjni novinar je s velikim zadovoljstvom fotografirao set-listu smještenu na tonskom pultu, da bi naknadnim pregledavanjem ustvrdio da su na tom komadu papira napisana iskrivljena imena pjesama i da će samo dobro upućeni poštovatelj grupe prepoznati da je "Bummerville" zapravo "Strummerville", "Ulcer" je "Alternative Ulster", "Liver Whining" je "Silver Lining" i tako dalje.
Bolja vijest je da 'fejkanja' nije bilo na sceni. Koncert je bio pošteno odrađen, glas Jake Burnsa je i dalje ekspresivan, a bend djeluje kao prava mala jedinica u kojoj svaki član ima svoj doprinos i to čini da zvučna slika bude moćnija nego što bi se to moglo očekivati pukom sumom pojedinačnih doprinosa od dvije gitare, basa i bubnja.
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
