Aktualno
Pjesme za vjetar
29.3.2010. @ 13:03
Mount Eerie + No Kids
| Datum i vrijeme: | subota, 27.3.2010. 22:00 |
| Mjesto održavanja: | SC - Teatar &TD, Zagreb |
| Cijena ulaznice: | 65/80 Kn |
U subotu je Zagreb drugi put posjetio Phil Elvrum, prvi put je to učinio prije deset godina kao bubnjar grupe Old Time Relijun, a ovaj put je stigao s vlastitim projektom Mount Eerie.
Mount Eerie nastaje 2003. godine koja obilježava i prekretnicu u Philovoj karijeri, kada nakon objavljivanja istoimenog albuma odlučuje iza sebe ostaviti dotadašnji stvaralački put jer osjeća, kako sam navodi, novog sebe i s novim imenom kreće u nove notne izazove te prošle godine objavljuje "Wind's Poem", album koji nam je došao predstaviti u sklopu europske turneje.
Zagreb ga je ugostio u sjedećoj atmosferi Teatra &TD pred taman dovoljnim brojem znatiželjnika. A on im je pružio popriličnu poslasticu kakvu nije niti dala naslutiti postava predgrupe No Kids koju čine Philovi kanadski prijatelji, a i kolege iz benda.
No Kids / foto: Matej Grgić
No Kids je četveročlani bend većim dijelom sveden na sintisajzere i bubanj čiji glazbeni izričaj se temelji na ostavštini popa i synth-popa '80-ih s posebnom pažnjom na dvoglasnoj vokalnoj izvedbi pjevača i ujedno klavijaturista grupe Mount Eerie, Nicka Krgovicha, i pjevačice Marisse Johnson. Lagani No Kids tonovi publiku su uveli i uljuljali u večer nedajući im naslutiti da će ih Phil predvodeći Monut Eerie trgnuti s iznenađujućom lakoćom gitarističke i ine buke koju proizvode.
Koncert je započet uvodnom pjesmom s albuma "Wind's Poem", "Winds Dark Poem". Uz ponovljeno nešto duže uštimavanje između prve i druge, druge i treće pjesme plus totalno neopterećen izgled benda, naime Phil se pojavio u japankama, neodoljivo su podsjećali na neki dragi bliski bend kojemu se upalo na probu.
Phil Elvrum
Ali s odsviranom trećom pjesmom "My Heart Is Not at Peace" opustili su publiku, dogodilo se uzajamno sviđanje i prihvaćanje momenta da nikad ne znaš kada njihove pjesme završavaju, bar na koncertu, jer ne završavaju u fade out već bivaju samo naprasno prekinute I da apsolutno nije bed ako zaplješćeš ranije jer samo si to napravio prvi, ništa drugo.
Mount Eerie je u sat i malo više vremena nastavio nizati svoje uratke i cijediti iz sebe melodičnost i distorzije, stvarajući sasvim dovoljnu dozu potrebne dobre buke gitare i dvaju bubnjeva, prelazeći na umirujuće efekte laganijih tonova upotpunjenih čistoćom Philovog glasa, koji je svojim gestikulacijama dodavao poseban šarm svakom vjetru koji je opjevao u svakoj pjesmi albuma.
Mount Eerie
Na neki dobar i jednostavan način pokazao je da zbilja, iako album "Wind's Poem" spada u kategoriju teže probavljive glazbe uz koketiranje njega s black-metalom, ipak mrak jednog genijalnog uma može drugim umovima donijeti jedno lijepo svjetlo, ali zbilja samo ako si dovoljno strpljiv i znatiželjan kao što je bila njihova zagrebačka publika koja je to dokazala pozivajući ih na kratki 'jednopjesmni' bis koji je očito bio i iznenađenje samom bendu jer vjerojatno nenaviknuti na iste nisu ga ni očekivali.
Tekst: Maja Biloglav
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
