Recenzije
Zatrovali i zadnji dašak metalcorea u sebi
27.3.2010. @ 08:16
Poison The Well
The Tropic Rot
| Datum izdanja: | 6.7.2009. |
| Izdavač: | Ferret Music |
| Žanr: | Metalcore |
Naša ocjena:
| |
Popis pjesama:
-
- Exist Underground
- Sparks It Will Rain
- Cinema
- Pamplemousse
- Who Doesn't Love a Good Dismemberment?
- Antarctica Inside Me
- When You Lose I Lose As Well
- Celebrate the Pyre
- Are You Anywhere?
- Makeshift Clay You
- Without You and One Other I Am Nothing
Već s drugim albumom "Tear from the Red" Poison The Well otišli su dosta daleko od metalcore žanra u koji ih i dan danas ljudi smještaju.
Prošli "Versions" pokazao je vrhunac njihove post-hardcore eksperimentalnosti, a nakon tri zanimljiva vinyl EP-a, njihov peti album samo im je učvrstio poziciju jednog od najoriginalnijih i najhrabrijih bendova na sceni.
Od zadnjeg albuma napustio ih je gitarist Derek Miller, a iako je bio veliki kreativan dio benda, ispada da je "The Tropic Rot" nastavio točno tamo gdje su zastali. Možda je najbolja kombinacija sirovosti sa "You Come Before You" i ispeglanih netradicionalnih aranžmana na "Versions".
I dalje nastavljaju i u instrumentima i u vokalima biti nekako filozofski poetični. Jeff Moreira i dalje je jako specifičan dio benda, iako upravo njegovo umorno polu-atonalno clean pjevušenje neupitno podsjeća na China iz Deftonesa. Zato pjevni dijelovi na "Antarctica Inside Me" i "Cinema" zvuče nategnuto i loše. No, tu dinamiku koju postižu urlanjem dobro povezuju sa sve zanimljivijim gitarama.
Recimo, gotovo je nevjerojatno od jednog etiketiranog metal benda čuti onakav zvuk gitare i aranžman kao na jako zanimljivim "Are You Anywhere?" i zadnjoj "Without You and One Other I Am Nothing". Poison The Well očito je sposoban toliko otići u eksperimentiranje sa zvukom i strukturama pjesmama, a u isto vrijeme ne ispadati math ili prog-bend.
Onaj žešći dio albuma ("Celebrate the Pyre" i "Exist Underground") također se nikako ne može nazvati tipičnim, jer se baš osjeti kako su sazrjeli u toj svojoj metalo-core revoluciji. Ono što ovaj album (i bend) dijeli od većeg uspjeha i boljih ocjena je malo više šarma. A ono čemu se teško oduprijeti - malo je dosadan.
Naravno, činjenica je da se ovaj bend ne isplati početi slušati, jer je za shvaćanje potrebno pratiti svaki njihov korak i taj očiti progres koji su napravili. Inače ne ide, jer naziv metalcore sigurno izaziva da se u njihove svakojake ideje previše zapletu fanovi koji očekuju nešto uhu-prijateljskije kao što su It Dies Today, Atreyu i slični.
