Aktualno
Dvoipolsatna misija sarajevskih plavaca u bijelom Zagreb gradu
14.3.2010. @ 14:39
"Hoćemo još, hoćemo još", oglašavala se publika okupljena u zagrebačkoj Areni oko 21:10 izražavajući tako svoj bunt protiv 40-minutnog kašnjenja koncerta Plavog orkestra koji je trebao početi u 20:30.
No, kada je krenulo, stvar se više nije dala zaustaviti. Prvi adut pjevača Saše Lošića Loše i njegove male čete iz Sarajeva bila je pjesma najnovijeg datuma, "Amerika".
Lošu je pratila pouzdana ritam-sekcija sastavljena od dva brata blizanca, Admira i Samira Ćeramide, a na gitari je bio Saša Zalepugin (ne onaj voditelj, nego nešto mlađi njegov imenjak i prezimenjak). Najnovije pridošlice bile su dvije tete, jedna (crnokosa) kao DJ, a druga (plavojka iz Slovenije) za klavijaturama i pratećim vokalima. U dva i pol sata dotična je šestorka dobro zabavila ne do kraja punu Arenu, no koga briga kad je zabava bila više nego dobra.
/ foto: Zoran Tučkar
Svirka je ipak bila slabija nego zabava - naročito se to odnosi na središnji dio koncerta, kada su Loša i društvo otišli na malu scenu otprilike u sredini Arene. Poruka je jasna: tko je bio u prvi redovima, sada je u zadnjim, a oni koji su bili u zadnjim redovima, sada su odjednom vidjeli bend ispred svoga nosa. Taj trik nije originalan, ali je svakako pohvalan.
Bend je u ruke uzeo akustične gitare, Ćera I je ostao na svom električnom basu, dok je bubnjaru Ćeri II bilo namijenjeno lupanje tamburinom. U tim trenucima zvučali su baš kao na brzinu skupljen bend na plaži, što je imalo svojeg šarma, no od Loše se ipak očekivalo malo bolje sviranje gitare (vokal mu je bio uobičajeno dobar).
Između ostalih, odsvirali su "Od rođendana do rođendana", te "Lovca i košutu", a svojevrsno iznenađenje bila je obrada starog hita Novih fosila "Sanjaj me". Lošin autorski rukopis ima korijene u power-popu i s te strane gledano, Sarajevo možda nikad neće imati bend koji tako dobro spaja power-pop tradiciju The Beatlesa s lokalnim bosanskim senzibilitetom. Pjesme "Od rođendana do rođendana", "Goodbye Teens", ili "Ako su to samo bile laži" su primjeri sjajno napravljenih pop-rock pjesama koje može popljuvati samo jako napaljen glazbeni kritičar.
Ono zbog čega se glazbenim kritičarima i glazbeno 'snobovskijoj' publici diže kosa na glavi jesu Lošine folk-ekskurzije, koje se mogu nazvati jedino imenom - narodnjak.
Plavi orkestar nikad nije bježao od utjecaja folka, tako da se Arena uredno njihala na povremene sedmoosminske ritmove. Ipak, da nije sve crno, osim narodnjaka, dvoranom su se orili stihovi koji su širili toleranciju, na primjer "Ljubi se istok i zapad" (obrada "California Dreamin'" grupe The Mamas and The Papas) "Fa-fa-fa fašista nemoj biti ti, jerbo ću te ja, draga, ubiti" (ako je bio u Areni, Thompson se jamačno ukakio od straha). Na bisu je Loša otpjevao stihove o diskretnom šarmu Beograđanki "Kad mi kažeš, paša", a Arena se uobičajeno tresla od odobravanja (kakvo li je to trovanje mlađih naraštaja?!).
Za kraj koncerta, koji je bio odsviran uz pomoć električnih instrumenata, ostavljene su "Goodbye Teens", "Bolje biti pijan nego star" (s Lošinim stihovima: "Bolje biti pijan nego, recimo, kao ja"), "Ako su to samo bile laži" (vrhunac koncerta) te "Suada".
Slijedila su dva bisa, nakon čega zaključak je mogao biti samo jedan: potpuno nova generacija publike je otkrila Plavi orkestar. Moglo se to i bolje odsvirati, no kad nakon dva i pol sata svirke publika viče: "Hoćemo još" možemo samo reći: misija uspješno privedena kraju.
