Recenzije

Božanski

25.7.2004. @ 08:19 Siniša Henig

Keane je trenutačno jedna od najkvalitetnijih grupa u Velikoj Britaniji, a i bez sumnje šire. Njihov album "Hopes And Fears" je definitivno i bez pretjerivanja najbolji album koji sam slušao ove godine. Ova ocjena je objektivna s obzirom na njihovu kvalitetu, te doista smatram da bi se ovaj album morao svidjeti večini ljudi bez obzira što slušaju, jer nije strogo žanrovski, a majstorski je izveden.

Njihova glazba je neka vrsta klavirskog rocka, vrlo je emotivna, ispunjujuća, te razrađena do najsitnijih detalja. Melodije su majstorsko djelo, ugodne, baršunaste i okrepljujuće za dušu.

Užitak ih je slušati i budite sigurni da će te neke i nastaviti pjevušiti tijekom cijelog dana. Vokal pjevača Tom Chaplina, kritičari s razlogom nazivaju anđeoskim, a to posebice demonstrira u pjesmi "We Might As Well Be Strangers".

Prvi singl "Somewhere Only We Know" je već u prvom tjednu dostigao treću poziciju na top ljestvicama u Britaniji, što nije pretjerano s obzirom na njegovu vrlo prepoznatljivu i privlačnu melodiju, a pjesma "She Has No Time" je proglašena jednom od najemotivnijih pjesmi godine.

Tekstualno Keane uopće ne zaostaju za svojom glazbom. Riječi njihovih pjesama su inteligentne, produhovljene i sročene iz životnog iskustva, prožete emocijama, te čežnjom za istinskom ljubavi. Tehnički su također izvrsni, i bez obzira što su trojac (klavir, bubanj i bas) u potpunosti ispunjuju sva očekivanja.

Keane je bez sumnje veliko iznenađenje i izvrsna grupa koju čeka vrlo svijetla budućnost.

Albumi