Aktualno
Tri dana domaćeg indie-rocka
2.3.2010. @ 22:12
Bezobrazno slab odaziv publike u ponedjeljak, no znatno bolja posjećenost u utorak i subotu obilježili su premijerno izdanje In Die KSET festivala koji se prošloga tjedna održao u Zagrebu.
Festival koji se 'izrodio' iz žanrovski slične KSET-ove INDIrektum slušaonice okupio je ponajbolje što domaća indie (demo)-scena može ponuditi, a zbog zauzetosti termina imao je malo neobičan raspored održavanja - naime, umjesto logična tri uzastopna dana, festival je započeo u ponedjeljak i utorak, da bi se završna večer održala u subotu.
Ponedjeljak 22.2.
Već spomenut vrlo slab odaziv publike prvog dana festivala nije slutio na dobro - uz nekoliko poznatih faca, KSET-ovih suradnika i šankera, skoro pa jedina publika bili su članovi ostalih bendova koji te večeri nisu svirali - sindrom ponedjeljka ili nešto drugo, tko će ga znati.
Uvertiru u festival pružili su kninski The Alibor koji definitivno nisu trebali svirati prvi, ne samo zbog manjka publike, već zbog činjenice da bend koji je 2008. Večernji list proglasio jednim od 10 najboljih demo-bendova Hrvatske, definitivno zaslužuje ulogu headlinera.
Neobično da bend koji izrazito cijenim i volim nikada još nisam imala prilike pogledati uživo - naime, dok su oni intenzivnije svirali po Zagrebu (a prošli su gotovo sve relevantne zagrebačke klubove, od KSET-a, Tvornice i Močvare pa do Sobe i Purgeraja) ja nisam živjela u Hrvatskoj, a kada sam se vratila oni su svoje sviračke aktivnosti nekako 'zamrznuli' pa sam se čak i pobojala da su se možda raspali.
To se, na sreću, nije dogodilo i već prvi po redu nastup na ovom festivalu bio je jedan od njegovih highlighta. U 21:15 započeli su sa svirkom, a koncept je bio da svaki bend dobije 45 minuta, što je bilo sasvim dovoljno za predstavljanje, uzevši u obzir da većina bendova još uvijek imaju predznak demo i vjerojatno niti nemaju materijala za duže svirke.
Od ostalih bendova na festivalu The Alibor se razlikuju po tome što jedini imaju ženske članice - Barbaru za vokalom i Mariju na sintisajzeru i back-vokalima - te po tome što sviraju jasno isprofiliran twee-pop ('pop za sramežljive', kako je netko jednom zgodno spomenuo). Ako ste od onih koji se gube u glazbenim odrednicama, spomenut ćemo Belle & Sebastian, ali i The Shop Assistants, dva škotska benda koji su (bili) tipični predstavnici ovog žanra, a također imaju (odnosno imali su) ženske vokale. Ili ako hoćete još jednostavnije, zamislite Svadbase (opet zbog sličnosti sa ženskim vokalom, ali i pjevanja na hrvatskom) u alternativn(ij)oj pop-varijanti.
Ženski adut The Alibora zove se Barbara, a osim vrlo lijepog glasa moju pažnju privukle su i njezine visoke štikle (odokativno: 8-10 cm) u kojima se bez problema kretala po stageu (zavidim, ja ne bih mogla). Pjevanje na hrvatskom, kao i uža žanrovska profiliranost veliki im je plus dok su slatkastu formu pjesama tu i tamo 'razbijali' elektro-zvukovi, primjerice na pjesmi "Lažni kupač". Ćiro se zeznuo, ali ja ću zaista pojesti svoju novinarsku diplomu ako ovo - usprkos još uvijek demo-statusu - nije jedan od ponajboljih bendova u Hrvatskoj uopće.
Obstacle 2 bili su 'krivci' što festivalu ne možemo dati pridjev '100 % domaći', no dečki nam i nisu tako daleko - dolaze iz nedalekog Celja i u KSET-u su nastupali po prvi puta, ali su ga već upoznali kada su pohodili koncerte u njemu. Na njihovoj MySpace stranici pod 'utjecaji' im piše sljedeće: 'svi Smithsi (Robert, bend, Elliott, Mark E....), glasna muzika, klasični 1988.-albumi poput "Daydream Nation" i "Surfer Rosa", filmovi Woodya Allena s Diane Keaton, rum-cola, Kanada, djevojke u uskim trapericama, 21 ne 42 i ganc novi Ford Focus'. Čak i da ih nikada niste čuli, samo zbog ovog opisa vam moraju biti simpatični.
Kao ipak najveće (glazbene) uzore navode The National i Kings of Leon te, naravno, Interpol po čijoj su se pjesmi i nazvali, ali naglasili su "kako nisu copy ni tribute-bend". Imaju vlastiti EP "Hey, It's Lovely" s pet pjesama, a ako ga niste nabavili u KSET-u možete ga besplatno downloadati ovdje pa ne budite lijeni i učinite to već danas kako biste sljedeći put znali što vas očekuje ako se u nekom klubu 'spotaknete' o Obstacle 2.
Prvu večer zatvorili su Zagrepčani Nerd Smile, bend koji smo u protekle dvije godine također mogli već slušati u raznim zagrebačkim klubovima.
Četvorka koja svira pod utjecajem Joy Division, Gang of Four, Bauhaus, pa čak djelomično i PIL, ponudila je nešto 'mračniji' post-punk/indie-rock sa zanimljivim vokalom i čestim promjenama tempa - na trenutke su zvučali prilično tmurno, da bi već su sljedećem trenutku uslijedilo nešto vrlo plesno. Posebno bilježim pjesme "Wit Cracker" i "Simple", a nevažan detalj za svirku, ali ful simpa za mene - Hello Kitty remen jednog od dvojice gitarista nosi dodatnih 50 indie-bodova.
Utorak 23.2.
Usprkos koncertu japanskih post-rockera Mono koji se istovremeno održavao u Teatru &TD te ST!llnessa u Purgeraju, KSET je u utorak, drugog dana festivala, naglo živnuo i ovo je bila najposjećenija od sve tri festivalske večeri.
Lady Friends and Flowers iz Zagreba, koji su otvorili drugu večer, bili su najslabija karika cijelog festivala, no ne možemo im previše zamjeriti jer ovim dečkima ovo ne samo da je bio prvi nastup u KSET-u, nego i prvi nastup - uopće. Prilično neobično za bend koji je - s nekim pauzama doduše - aktivan još od 2004., kada su pjevač/gitarist Srđan i basist Bojan počeli zajedno surađivati.
Ja, pak, prvi put čujem za njih, a ono što vrijedi spomenuti jest koketiranje s elektronikom unutar indie-žanra (basist im je ujedno i programer, na koncertu zadužen za sampleove), no sve skupa zanimljivo je bilo vjerojatno jedino roditeljima koji su došli podržati članove benda.
Totalna nepoznanica bili su i Superbrands, ali samo na papiru - naime, jezgru ovog također relativno novog benda (postoje kojih godinu dana) čini dvojac koji je svojevremeno svirao u odavno ugaslom, ali nekada vrlo perspektivnom bendu Thee Larche (nešto starija generacija zasigurno pamti ovaj odličan britpop bend iz Svetog Križa Začretja o kojima se pisalo u Heroini, ali i u britanskom Melody Makeru).
Nakon godina izbivanja sa scene, (vjerojatno) studiranja, zapošljavanja i odrastanja, vokal/gitarist Adi i gitarist-pa-tek-onda-vokal Hrvoje odlučili su ponovo imati bend, i to kakav! Od samog izlaska na stage bilo je jasno da je ovo bend koji iza sebe ima brdo sviračkog staža u nogama, trema je za njih nepoznanica, a ozbiljnost i profesionalnost odlike zbog kojih će ih vjerojatno svaki organizator koncerata rado poželjeti u svom klubu.
To se ne odnosi nužno samo na svirku, već i na način na koji su se predstavili u intervjuu neposredno prije koncerta. Naime, ekipa iz KSET-a koja je organizirala ovaj festival potrudila se sa svakim gostom održati kraći intervju koje su potom uploadali na svoju YouTube stranicu. I dok su neki bendovi u tim intervjuima zvučali prilično nesuvislo, pa čak i potpuno nezainteresirano, Superbrands su dali neke vrlo zanimljive odgovore koje preporučam da svakako pogledate.
Sebe opisuju kao 'vedri Morrissey, zamišljeni Oasis, Interpol u svijetlim bojama, indie-Beatlesi i nasmijani Joy Division'. Po onome što sam vidjela na koncertu, definitivno najviše vuku na vedr(ij)e The Smithse, ali i pogotovo na mračn(ij)e Editorse ("Come (To Hyde Park)", "This Is Love"), nimalo na Oasis i tek u tragovima na Beatlese (dio koncerta kada je Adi sjeo za klavijature, ujedno dio koji mi se najmanje svidio; gitare su ipak njihov 'forte').
Nema sumnje, Superbrands su, unatoč demo-statusu, već sada vrlo zreo bend i ne znam što bi ih moglo spriječiti da se u dogledno vrijeme, nastave li sa ovakvim svirkama, ne izdignu do samog vrha hrvatske indie-scene.
I za kraj drugoga dana, kao headlineri večeri nastupili su labinski The Orange Strips, već provjereni i vjerojatno i najpoznatiji domaći indie-rock bend, koji iza sebe ima objavljen album, čak dvije turneje po Velikoj Britaniji, dobar medijski background (čitaj: mnoštvo pozitivnih recenzija), a nedavno su trebali nastupati i kao predgrupa na otkazanom koncertu Mando Diao u Zagrebu - ukratko, bend koji ne treba posebno predstavljati.
Šestorka koja ne samo zbog brojnosti članova, već i zbog specifičnih instrumenata (harmonika) i 'sanjivih' aranžmana snažno podsjeća na Arcade Fire, ne mora se više dokazivati te su im nastupi opušteni i kod njih se - kao i kod Superbrandsa - vidi iskustvo više od dosad skupljenih 130 svirki. Koncert je bio i dobra prilika da - u iščekivanju sljedećeg albuma - nabavite njihov debi "Follow LP" za samo 20 kn, iako vrijedi puno više.
Subota 27.2.
Posljednji dan mladog festivala održan je samo jedan nastup, a prije i poslije njega indie-rock slušaonica INDIrektum od koje je prvotno i potekla ideja za osnivanjem ovog festivala i koja je te subota brojala svoje šesto izdanje.
Zagrebački S3NGS imali su tako čast zatvoriti ovogodišnji festival. Prije dvije godine otvarali su jarunski INmusic festival kao jedan od dva mlada benda (drugi su bili Gatuzo), a nakon pregršt svirki po širem području Zagreba, ali i ostalih hrvatskih gradova, nedavno su snimili EP "S čim da te lupim?" kojeg također možete besplatno skinuti na njihovoj službenoj stranici.
Vrlo simpatični dečki koji zajedno sviraju već 6-7 godina, svoje uzore nalaze u britanskom rocku (U2 i Oasis), no za razliku od većine domaćih bendova sličnog izričaja oni pjevaju na hrvatskom. Što je jednima minus, drugima je plus, a za S3NGS mogu samo ustvrditi kako imaju 'jako dobar štih', rapidno napreduju i sve što od njih želimo jest konačno debi-album koji je u fazi snimanja i trebao bi biti gotov u 10. mjesecu.
Na subotnjem koncertu iznenadili su obradom "Puta Madre" Kawasaki 3p-a koja je, sudeći po reakcijama publike, bila ugodno iznenađenje, čime je bend pokazao da se ne libi iskoraka i u druge glazbene žanrove, mimo indiea.
Festival, iako organiziran pomalo neplanirano i u zadnji čas, i iako nije bio natjecateljskog niti nagradnog karaktera, mogao bi poslužiti kao odskočna daska bendovima koji su se tek nedavno pojavili, a oni nešto poznatiji zasigurno su stekli još ponekog poklonika. Uz bolju i ranije započetu promociju (prije svega mislim na neformalne kanale poput raznih foruma i društvenih mreža) nema razloga da sljedeće godine ovaj festival ne bude posjećeniji i držimo mu fige da opstane i zadrži kontinuitet.
