Aktualno
Večer velikih razočarenja i malih veselja
2.3.2010. @ 21:48
Scena u kojoj se ključni čovjek organizacije Jan Kerekeš vidno deprimiran penje na stage i prije bisa Divljih Jagoda zahvaljuje svima koji su došli te izjavljuje kako festival nije uspio jer je prodano premalo ulaznica, pa bolesna djeca neće dobiti ništa, te da će on i prijatelji morati dići kredite (valjda da bi pokrili troškove), nešto je što je najsnažnije obilježilo drugo, i po trenutnoj situaciji, posljednje izdanje Help Festa.
Naravno da je napraviti nešto tako dosta neprofesionalno, kao i nakon takvih riječi zaželjeti tada već malobrojnim ljudima da uživaju uz još jednu pjesmu (bile su tri). No očito je da su iz ovog mladog čovjeka progovorile emocije i u ovom slučaju nadjačale razumno rasuđivanje, jer nakon svega što su napravili, nakon toliko uloženog truda, profesionalno odrađenih priprema na svim razinama, da ovaj festival neće uspjeti, nije bilo za očekivati. Pa ga na neki način ga i razumijemo.
Je li evidentna kriza utjecala na, pa ne bih rekao slab, prije odaziv manji od očekivanog, baš kako je i Jan pripomenuo, ili je razlog subotnji izlazak na kojeg je bilo valjda pametnije potrošiti 70 ili 80 kuna nego pomoći teško bolesnoj djeci i usput vidjeti šest odličnih bendova, ili možda nešto treće, četvrto ili stoto, teško je procijeniti, no kada netko humanitarni događaj kakav je bio ovaj pokušava još i iskoristiti za zaradu na nepošten način to je - jadno. Naime, kako nam je sam Jan rekao, a to ga je očito najviše pogodilo i neposredno utjecalo na uvodnu scenu, nevjerojatno je da je ispred dvorane bilo ljudi koji su prodavali kopirane ulaznice, i to tako loše kopirane, da ih je bilo lako uočiti.
Znamo da je kriza, znamo da je mnogima teško, svjesni smo da će mnogima još i biti, da se mnogi moraju snalaziti na raznorazne načine, ali prejadno, prestrašno, presramno je jedan takav događaj, u kojem se pomaže djeci i njihovim obiteljima u krajnje nepoštenoj i neravnopravnoj borbi, makar i pokušati iskoristiti za osobnu korist. Da ne kažem da je užasno ako im je u tome imalo uspjelo.
Ipak, nadamo se da s financijske strane nije (ili neće) sve ispalo tako crno, da su se svi koji su trebali nešto dobiti za svoju participaciju u događaju dodatno odrekli, da će još pomoći brojni sponzori i lokalne institucije istaknuti na projektoru i da će Help Festa 3 ipak biti. A trebalo bi ga biti, bilo da se ukaže povjerenje i poštovanje ekipi koja je radila dosadašnja dva, a i da se pomogne onima kojima je to prijeko potrebno. Kakvih nije malo.
Ako bi se netko prije svih trebao odreći dijela premije, onda je to ekipa koja je radila na razglasu, jer to je drugi (od dva, jednog smo naveli) veliki nedostatak Help Festa. Naime, svi, ali baš svi bendovi imali su problema sa soundom, koji u varaždinskom Graberju i inače nikada nije bio bajan, ali ovoga puta je bio posebno, pa ne znam što reći. Traljav, možda najbolje. Uz to što su prva tri benda zvučala kao na tonskoj probi, svaki je nastup imao svoje specifičnosti.
Pa se tako nekome nisu čuli back-vokali, nekome bas, nekome prva, nekome druga gitara, nekome je 'tutnjalo' iz monitora da se uplašio tijekom nastupa, nekome je bas bio toliko pojačan da je izbacivao zaglušujuće nerazumljive tonove i tako, da ne nabrajam dalje. Svaki je nastup imao svojih (tonskih) specifičnosti, no što se tiče bendova, tu je teško naći ozbiljniju zamjerku, pa krenimo odmah s analizom njihovih nastupa.
Diskurz - mladi, a već jako dobri
Prvi su 'istrčali' Riječani Diskurz, i odmah pobrali nepodijeljene simpatije. I to opravdano. Dečki 'deru' pravi, žestoki punk s korijenima u '70-ima i baš mi je drago da su se othrvali 'punky-teeny-ljigy' amerikaniziranom soundu s početka '90-ih. Agresivnu svirku pokvario je tek loše naštiman drugi mikrofon i bas pa se back-pjevanje gotovo nije čulo, a dodatnu pozornost privukli su i angažmanom oskudnije, u crno odjevene maskirane plesačice negdje na pola nastupa.
Pjesme s njihovog debija "U protivnom", poput "Na stranu", "Želite", "Obscura", "Debela glava" i još neke bile su dio nešto manje od polusatnog nastupa kojim su, usprkos problemima tehničke prirode, opravdali status jednog od najperspektivnijih hrvatskih bendova, baš kao i inozemne pohvale. Stoga bi bilo logičnije da su oni nastupili drugi ili treći, no i na nastup slovenske skupine Veto iz Nove Gorice malo je primjedbi.
Oni su pak imali problema s 'glavnim' mikrofonom, no uspjelo se to srediti koliko-toliko, i također u pola sata prikazali su dobar, vrlo glasan, pokretan i zanimljiv show. Radi se o bendu koji kombinira metal s rapom, coreom, hopom, i da je početak dvijetisućitih zvali bismo ih nu-metalcima, ovako su sada valjda grooveri.
Usput, na momente zvuče kao cover bend Cold Snapa s njihova početka. Ili je možda Cold Snap prije zvučao kao Veto? Ne znam, a nije niti bitno. Ono što jest je to da su ovi Slovenci odradili kvalitetan nastup i publiku, koja se tada već okupila u pristojnom broju od oko 150, pripremili za One Piece Puzzle, još jedne Riječane u Varaždinu.
One Piece Puzzle - više nisu samo nade
Eksperimentalci koji definitivno više nisu bend koji obećava, svojih su pola sata iskoristili odlično, ne računamo li problematičan sound. Feedback publike bio je na zavidnom nivou, tako da su One Piece Puzzle na kraju koncerta, neplanirano, nakon "Želim biti seljak-veseljak", "Tuć tuđu babu", "Paranoja", "Mala voćka", "Ne jebi bez kurca", "Princeza Polucija", "OPP", "Derem! Rokam! Guzim!" i "Superveshmashina", publiku nagradili s "Kantom meda" na njezin zahtjev. Dobri su, stvarno su dobri, i ulijevaju nadu da za našu rock-scenu i nije baš sve izgubljeno.
A i nije kada su tu maheri. Fenomenalni KUD Idijoti u oko sat vremena su, usprkos tome što su i oni imali problema sa soundom, napravili punk-rock feštu kakva se rijetko viđa. Raspjevani, rasvirani i rastrčani muzičari su publiku, čija je nazočnost na njihovom koncertu bila u zenitu, valjda svi ili skoro svi od onih 600 koji su kupili ulaznice, digli do bola, pa su čak i redari morali sudjelovati aktivno i čuvati zaštitnu ogradu da ne bude (spontano) srušena.
KUD Idijoti - punkeri za sva vremena
Napravili su odličnu atmosferu, koju je s nekoliko skokova do publike usijavao pjevač Tusta, i pokazali kako to rade 'stari' majstori.
Da je ovo bio finalni dio festivala, nitko ne bi zamjerio, no nakon KUD Idijota trebalo je vidjeti još dva benda. Jednom dijelu ljudi se očito nije ostajalo, većinom punkerskoj ekipi koja je svoju 'porciju' dobila i otišla zadovoljna. Mada nakon KUD Idijota to nije bilo lako, samim tim jer su ostali bez barem trećine publike, Elemental je, ja to nisam niti u snu mogao pretpostaviti, imao jednako dobar koncert. Naravno, muzika nije tako žestoka, falilo je i publike za bolju atmosferu, ali ono što su pokazali, stvarno je bilo odlično.
Iako i kod njih sporan sound, nešto je ipak bio bolji od onog prijašnjih bendova, a posebno imponiraju tri vokala, dvije cure i momak, koji izvrsno surađuju i mogli bi pjevati 'a capella' bez ikakvih problema.
Elemental - nestvarno odlični
S time da mi se posebno dopala boja glasa i stil glavne pjevačice, koja sigurno spada u HR Top3 vokalistica. Kvalitativno je daleko iznad kojekakvih kvazipjevačica koje preplavljuju našu scenu i koje u nedostatku dobrih glasnica i pjesama mrdaju guzicama, oblače kratke i kraće haljinice i angažiraju plesačice, a sve u službi prikrivanja svojih nesposobnosti. Neću nijednu imenovati, jer bi to bila uvreda za pjevačicu Elementala, a zaista je tako dobra da joj se ne bih želio zamjeriti.
Nisam uopće fan hip-hopa niti ću to ikada biti, čak niti površinski, iako sam slučajno bio na nekoliko koncerata koji su me ubili dosadom, ali Elemental je doista nešto posebno. Valjda nekakav progresivni, inteligentni hip-hop, jer ono malo što ja znam o hip-hopu, u to se oni (meni) ne uklapaju.
Šokantno su dobri uživo, bitno drukčiji, bitno žešći nego na TV-u gdje sam ih vidio. Imaju vrlo žustar, dinamičan nastup, sa stalnim 'movingom' pjevača, 'stage-dancingom', a snagu nastupu u kontinuitetu daju žustre gitare, sa sasvim zavidnim solo-dionicama koje 'šeću' po rockerskom rubu. Malo je reći da sam bio iznenađen njihovim nastupom pa sam se pun pozitivnih dojmova malo zainteresirao za njih poslije koncerta i upamtio (valjda) da su u oko sat vremena svirali i "Iz dana u dan" i "Dobar dan", te da im se sjajna pjevačica zove Remi. Eto, bar nešto znam za drugi puta kad se (ili ako se) sretnem s njima.
Početak kraja festivala krenuo je negdje oko 00:15, s ne baš obećavajućim "Motorima" i, naravno, Divljim jagodama. No prvi dojam se ubrzo promijenio i postalo je jasno da Divlje jagode zvuče možda i bolje nego ikada.
Marko - nova snaga Divljih jagoda
Pojačani s kvalitetnim mladim pjevačem Markom Osmanovićem (Cota G4), koji im je bio gost na koncertu s Whitesnake u Osijeku i koji usto i svira ritam-gitaru, Divlje jagode su dobile na žestini i stvarno zvuče moćno. Strašno moćno. Zele je opet dokazao da je 'al pari' svjetskim gitarističkim majstorima, bio je glavni komunikator s publikom, najavljivao pjesme i tražio 'pomoć' u njihovu odabiru, a Ćeha je osim basiranja pokazao da još uvijek izvanredno pjeva ("Zvijezda sjevera" u njegovoj izvedbi izazvala je pravi delirij publike uz zborsko pjevanje).
"Dobro došla ljubavi", "Autostop", "Konji" uobičajeni su repertoar, baš kao i balade "Krivo je more", za koju ne treba reći kakvu je reakciju izazvala kod, nažalost, sve malobrojnije publike, i "Zvijezda sjevera", a prequel baladnom dijelu bila je vrhunska Zeletova solo-točka u "Turskom maršu".
Drugi dio ovog odličnog koncerta, uključujući i bis od tri pjesme, bio je 'protkan' nekim pjesmama koje se ne čuju baš često u repertoaru benda, poput "Piši mi" sa zadnjeg, "Od neba do neba", ili "Želi da te imam" s prvog albuma "Divlje jagode".
Naravno, u tom dijelu nisu izostali niti provjereni zgodici "Let na drugi svijet", "Ciganka", "Kap po kap", pa sve do završne, velike, najveće balade "Jedina moja". Koja je odsvirana tek pred nekih stotinjak ljudi koji su zadovoljno dočekali kraj jednog velikog koncerta, ali izgleda i kraj jedne tradicije koje će biti prekinuta, a da nije pravo niti počela, bez obzira što je imala perspektivu i potencijal.
Zele - gitarist svjetske klase
Zato vjerujem u snagu i volju mladih ljudi iz Cold Snapa, Udruge V.U.K. i svih koji su pridonijeli da se ova ideja izrealizira, nažalost, ne i uspješno okonča kao lanjsko premijerno izdanje. Očekujemo da će svi zajedno, nakon razočarenja koje su doživjeli, prebroditi sve, smoći snage, sjesti i izanalizirati, te zaključiti da znaju i mogu i da njihova pomoć mnogima uljepšava život. Naravno, i da će nadležne lokalne vlasti i poslovni subjekti bolje prepoznati da rade pravu stvar i pomoći im bolje i više nego do sada.
A glavna misao vodilja u nakani da ipak 'progutaju' razočarenja i još jednom dobro razmisle, mora im biti upravo dio onoga što su sami napisali: "Na žalost, ovime završava priča zvana Help Fest, kao uspomena će nam ostati razglednica zahvale s ljetovanja kojeg smo omogućili djeci oboljeloj od cerebralne paralize sa sredstvima prikupljenim na prvom festu, a ove godine nam ostaje gorak okus u ustima i činjenica da nismo uspjeli pomoći djeci kojoj je pomoć najpotrebnija."
Zbog onih koji su radosni što su im pomogli i onih koji će to biti kada im pomognu. Jer su dokazali da mogu i znaju, a nezahvalnika i pokvarenjaka uvijek je bilo. I bit će ih.
