Aktualno
Gamma Ray: Bilo je dobro, ali moralo je, i moglo, to biti bolje
26.2.2010. @ 15:45
Mjesec veljača kao da je postao predodređen za dolaske velikih metal-imena u zagrebački Boogaloo.
Naime, slično kao i lanjska, i ovogodišnja je 'boogaloovska' veljača u svom bogatom programu sadržavala i jednu vrhunsku 'hevijanu' koja se, doduše, po malo čemu mogla uspoređivati sa 'starijom sestrom', ali da su očekivanja (i) od nje s pravom bila velika, to je postalo jasno čim je objavljeno da se 'hevijaner' koji dolazi zove - Gamma Ray.
Isto tako, vjerojatno nitko, ili malo tko, nije u svojim očekivanjima išao tako daleko pa vjerovao da će Gamma Ray, Freedom Call i Secret Sphere nadmašiti ono što su u svojem antologijskom nastupu prije tek malo više od godinu dana priredili Iced Earth i Saxon koji bi, ako slučajno još nije, trebao biti upisan dijamantnim slovima u koncertnu povijest ovog zagrebačkog kluba. Ali da se s pravom očekivala jako dobra 'metalna partija', u to nije bilo sumnje niti spora.
Na kraju svega, da otklonimo sve dileme, ono što su priredili Gamma Ray, Freedom Call i Secret Sphere ispalo je – dobro. S obzirom da sam očekivao vrlo dobro, možda i 'minus odlično', jasno je da baš nisam otišao prezadovoljan, ali niti nezadovoljan.
Prvo što je podbacilo bio je odaziv publike, jer za bend kalibra Gamma Ray, uz dužno poštovanje prema Freedom Call i Secret Sphere, jedva nešto preko pola ispunjen Boogaloo je malo, premalo (ili možda nije!?). I to usprkos najavama da dolaze dva busa iz Slovenije i stalnom 'dotoku' ljudi u dvoranu koji je ozbiljno krenuo za vrijeme nastupa Secret Spherea, za što zasluge pripadaju bendu, ali i tradicionalnom zauzimanju 'prvih linija' za bend večeri.
Sound koji je generalno bio nešto jači nego inače također spada u nešto što je trebalo biti bolje i sva je sreća da, kako smo čuli, stiže novi razglas, jer i pri samoj pomisli da bi Megadeth mogao dočekati ovakav, hvata me jeza, užas, strava. Ustvari, ni sam ne znam što. A kad još spomenem da je Secret Sphere imao najbolji, ili bolje reći najkompletniji nastup, a Freedom Call napravio najbolju feštu, dakle, ono što se s pravom očekivalo da će u kompletu imati Gamma Ray, jasno je zašto su koncertni dojmovi ranije istaknute forme.
Secret Sphere - odlična premijera
Izuzmemo li sound koji je bio dosta 'mutan', iako su se, začudo, gitare čule solidno, Secret Sphere se u svom prvom nastupu kod nas predstavio jako dobro i definitivno je bio iznenađenje večeri. Pozitivno, dakako. Sjećam se tog benda iz prve polovice prošlog desetljeća, kada su bili perspektivni, i kao takvi završili u Nuclear Blastu, čak sam im i neke albume recenzirao, mislim "Heart & Anger" (2005.), no nisu tada na mene ostavili neki poseban dojam. Dobri, ali ne predobri.
Ali zato uživo ne da su iznenadili, nego skoro pa oduševili, bilo pristupom publici, bilo agresivnim nastupom, bilo stalnim stage 'movingom', u kojem su prednjačili basist Andrea Buratto te naročito pjevač 'Ramon' Messina koji je cijelo vrijeme skakutao po pozornici, dolazio u prve redove publike, mahao rukama, pričao, pozdravljao se i samo se nadam da u cijeloj toj strci, onako bosonog, nije pokupio koji iver s poda stagea.
Uz to, jako dobro pjeva, i glas mu se malo 'zagubio' tek u "Loud & Raw" u kojoj je u jednom momentu jedva izvukao finalni refrenski dio. Rekao sam već da su se gitare čule, a to nikako nije mala stvar u Boogaloou i treba ju ponoviti.
Općenito, Secret Sphere je imao fin polusatni heavy-power-metal nastup, kojeg su potpomogle klavijature svojim 'pratećim' izvedbama, ali koje opet ipak nisu takvog značaja, a niti karakteristika, da bi mu pridodali predznak 'symphonic'. Uostalom, power-metal bendovi od 'pamtivijeka' često koriste klavijature i tu nema nikakvih posebnosti niti specijalnosti, to je opće znano.
A za još bolji dojam o bendu u prilog mu ide i činjenica da su nakon nastupa bili vrlo prijazni, a čini mi se da su basist i gitarist dobar dio nastupa Freedom Calla i Gamma Raya proveli kod 'merch' štanda, omogućivši mnogim, vidno zadovoljnim ljudima, zajednička fotkanja i izmjene mišljenja i dojmova.
Set-lista:
Stranger In Black
Welcome To The Circus
Legend
Loud & Raw
Dance With The Devil
Negdje oko 21 sat, čak i malo ranije, na stage je stupio Freedom Call, za čiji se nastup počelo zagrijavati još u pauzi i za kojeg se lider Christian Bay pripremao slažući mikrofon na stageu i usput kontaktirajući s publikom koja je jasno pokazivala da željno iščekuje sljedeći koncert. I to je definitivno dokazala svih pedesetak, odnosno nešto malo manje minuta.
Prava, onako veseljačka, plesna atmosfera s pjesmom, plesom, njihanjem, mahanjem i pljeskanjem, skoro cijelo vrijeme s podignutim rukama u zrak. Kao što je već navedeno, daleko najbolji i najkontinuiranijii 'feedback' dobio je Freedom Call.
Bend se pošteno odužio, odsviravši dobar koncert, s bitno poboljšanim soundom u odnosu na Secret Sphere, vidjelo se da su performeri raspoloženi, trudili su se, a pogotovo jer im je od početka bilo jasno da su ih ljudi dosta dobro, čak izvrsno prihvatili.
Freedom Call - veselica na stageu
Jedino je problem što je taj koncert više sličio nekoj veselici, nešto kao 'folkerijadi' kojoj je otprilike takvo nešto više prikladno, nego ozbiljnom power-metal nastupu. Skoro sve su pjesme jednoobrazne, premelodične, pop-power metalne, onako više kao za neki plesnjak nego za metal-koncert, i to je postao ozbiljan problem Freedom Calla.
Stvarno ne znam kamo je taj bend 'nestao', i što se to s njim dogodilo nakon fantastična prva dva albuma, "Stairway To Fairyland" (1999.) i "Crystal Empire" (2001.), s kojih je, očekivano, i žalosno, odsvirao tek dvije pjesme. Iako treba reći da je jedna od te dvije, "We Are One", s kojom je koncert i započeo, itekako zaslužna za cjelokupnu atmosferu.
Doduše, i nije bilo puno vremena, a trebalo je nešto promovirati s novog albuma "Legend of The Shadowking" koji je dobio, naravno, najviše prostora. Premda se radi o 'mladim' pjesmama, treba istaći da ih je publika zdušno podržala, iznad svih očekivanja, i na tome im svaka čast. Zato, jest da je bilo više zabavno nego metalski ozbiljno, više sladunjavo nego papreno, ali velikoj je većini očito bilo dobro i to treba poštovati, mada je činjenica da nije bilo puno 'pravih' pjesama i da bi jedan "Pharao" došao kao 'kec na cenera'.
Sama svirka, mislim na njezin tehnički dio, bila je kvalitetna, gitare su dolazile do punog izražaja, raspoloženi Chris otpustio je sve vokalne kočnice, a jedino kome je malo trebalo 'povući ručnu' bio je bubnjar. On je lupao po bubnjevima stvarno, ali stvarno prejako, na momente kao da ih hoće razbiti, a pogotovo doboš, pa je znao biti u centru pozornosti, što baš i nije bilo dobro za čuti. Ne znam jel' se čovjek toliko uživio u koncert ili je inače takav, no, ako ne zbog navedenog, onda je svoju dnevnicu sigurno zaslužio za predanost radu i za totalnu uživljenost u događaj čiji je bio sastavni dio. A bogme se i namučio.
Set-lista:
We Are One
United Alliance
Thunder God
Tears Of Babylon
The Darkness
Merlin - Legend Of The Past
Warriors
Land of Light
Freedom Call
Nekoliko minuta prije najavljenih 22:15 na stage se, nakon intra "Welcome", popeo bend radi kojeg je većina došla, Gamma Ray, i od kojeg se puno i očekivalo. Puno se i dobilo, ali mislim ne onoliko koliko se trebalo.
Glavni razlog tome leži u ne baš sretno odabranoj set-listi, koja je, izuzmemo li spomenuti "Welcome", 'išutirala' albume do "Land of The Free" što, ispostavilo se, baš i nije bilo sretno rješenje, jer se u publici našlo najviše starije ekipe koja je rasla uz "Heading For Tommorow", "Sigh No More" i "Insanity & Genius" i s njih očekivala poneku pjesmu. Jednako kao i 'mlađarija' među kojom je bilo jasno vidljivo da je, uz nove, dobro proučila i stare albume, da jako dobro poznaje Gamma Ray, i ona je također očekivala 'porciju' provjerenijih naslova.
Teško je objašnjivo (barem meni) i to kako se, recimo, na listi našlo nekoliko pjesama s "Power Plant", a nijedna sa predzadnjeg "Land of The Free Part II". Vjerujem da je to razlog što je bilo nekoliko crnih 'atmosferskih' rupa u koncertu, kada je svega nekoliko ruku bilo u zraku, s jako slabim feedbackom, skoro potpuno izostalom interakcijom publike i s mlitavim ugođajem koji je više sličio onom kakvog inače imaju predgrupe (ne u ovom slučaju), a nikako ne 'glavni' bendovi.
Tako se atmosfera u jednoipolsatnom nastupu nekoliko puta dizala i spuštala, kako je stigla koja dobra i poznatija, odnosno neka nezanimljivija pjesma, čime se gubio kontinuitet kakvog koncerti vrhunskih bendova tipa Gamma Ray moraju imati. U takvom odnosu čak je i dobro 'sjeo' relativno nezanimljivi bubnjarski solo, 'podebljan' na mahove s Mozartovim "Turskim maršom".
No vratimo se na početak i recimo da je pozornica bilo fino ukrašena s motivima novog albuma te da su Kai i bend već od prve pjesme "Gardens of The Sinner" pokazali da su spremni za veliku stvar, za dobar 'metal-party' i nakon nešto kasnijeg 'utvrđivanja gradiva' i konstatacije da im je ovo ipak prvi koncert u Hrvatskoj, stvar je krenula svojim tijekom.
Prvim dijelom koncerta tako su dominirali naslovi s aktualnog "To The Metal!" albuma, a drugim s "Land of The Free", uz nekoliko odstupanja, a svi su oni odsvirani kako i priliči bendu takve reputacije, s naglaskom na vrlo oštar sound Henjove gitare koji je razarao solirajući.
Gamma Ray - za prvi put ostali nedorečeni
Momci su bili raspoloženi, rastrčani po stageu, druželjubivi, veseli, skroz nasmijani i s te strane pokazali svoju veličinu, dok ona muzička ionako nije bila upitna. No usprkos svemu tome, ostao mi je nekako dojam nedorečenosti, nekompletnosti.
Jer ipak su za sve te ljude koji su ih godinama čekali, ali i za malo preskup merchandise od 150-300 kuna, koji je usprkos tome dobro 'išao', mogli prikazati (makar) malo više. Drugim riječima, složiti bolju set-listu, koja je bila glavni 'spor' između benda i publike pa bi atmosfera bila 'ključajuća' kroz cijeli nastup, otprilike kao u "I Want Out" 'slučaju', i finalnom koncertnom dojmu sigurno digla ocjenu za jedan i pol.
Set-lista:
Welcome/Gardens Of The Sinner
New World Order
Empathy
Deadlands
Fight
Mother Angel
No Need To Cry
The Saviour/Abyss Of The Void
Drum Solo
Armageddon
To The Metal
Rebellion In Dreamland
Man On A Mission
I Want Out
Send Me A Sign
