Recenzije

Povratak u bondovskom stilu

19.2.2010. @ 18:07 Stjepan Vrečko

Dame Shirley Bassey čak je tri puta pjevala naslovnu temu filmova o Jamesu Bondu čime je zasigurno stekla kultni status.

Nakon dvadeset i sedam godina priključila se modernim trendovima i dala zeleno svjetlo autorima kao što su Gary Barlow (Take That), Manic Street Preachers, Pet Shop Boys i Rufus Wainwright da joj napišu pjesme za novi album.

Autor i producent iz sjene, David Arnold, i sam je tvorac nekolicine bondovskih tema novijeg datuma (primjerice, "Svijet nije dovoljan" i "Zrno utjehe") te veliki obožavatelj nenadmašnog Johna Barrya. Stoga je Arnold osmislio čitav album na tragu starih bondovskih tema kombinirajući sugestivan i snažan vokal Dame Shirley s jedne i 'starinske' orkestralne aranžmane s druge strane.

Neki će se možda sjetiti 1997. godine i njezine suradnje s Propellerheadsima. "History Repeating" zvao se singl u dance-verziji, a zapravo loš remix njezine "Finders Keepers Song" iza koje je stajao upravo David Arnold. Njegov pokušaj oživljavanja Bassey kao dance-dive ne samo što nije naišao na odobravanje, već je i omalovažio apsolutno sve što Dame Shirley predstavlja i jest.

Ipak, ono što nije shvatio tada, Arnold je ispravio 12 godina kasnije smjestivši je u pravo okruženje, pa 72-godišnja Bassey u žanru zvuči bolje i uvjerljivije od svojih gotovo trostruko mlađih konkurentica. Velik dio zasluga moramo pripisati i autorima koji su za inspiracijom vješto posegnuli u šezdesete i sedamdesete godine prošloga stoljeća gdje se Bassey najbolje i najsigurnije osjeća.

Prošla su vremena kada je morala nekome nešto dokazivati. Album "The Performance" elegantni je foto-album njezina života; spoj životnog i glazbenog iskustva, od trudne tinejdžerice razočarane show-businessom do prave pravcate dame kilometrima daleko od radničke klase iz koje je potekla.

Kako bilo, s ovim albumom podsjetit će zašto nas podilaze žmarci svaki put kada čujemo njezinu izvedbu bondovske naslovne "Goldfinger" koja ju je učinila besmrtnom.

Albumi