Recenzije

Razigrano, veselo, ritmično, plesno...

23.2.2010. @ 16:04 Siniša Miklaužić

Prvi veliki, ako ne i najviše iščekivani indie-album u 2010. svakako je novi album newyorške skupine Vampire Weekend pod nazivom "Contra". Razlozi iščekivanja su višestruki, ali glavni adut im je ipak vrlo originalni zvuk koji je proslavio prvijenac.

Vjerujem da je i njih same, kao i cijeli svijet, iznenadila činjenica da su uspjeli dostići sam vrh Billboardove ljestvice albuma što samo dokazuje koliko su posebni, odnosno dobar bend. Time su samo potvrdili da indie-rock glazba uvijek ima svoje kupce i neovisno o padu prodaje CD-a da se ona više manje drži na nekom nivou, dok najviše propadaju 'veliki' izvođači.

"Vampire Weekend" je bio album koji je unio mnogo noviteta u tradicionalnu indie-pop-rock glazbu s nizom afričkih ritmova kojima su pjesme dobile na širini. Ok, neki su to dočekali kao kopiju Petera Gabriela, ali su se svi, osim tih nekoliko mrzovoljnika, ipak prepustili uživanju i istraživanju kulturnih razlika u vidu rock-glazbe.

Danas, dvije godine kasnije, izdali su novi album na kojem su ponovili dobitnu kombinaciju, a da pri tome nije bilo previše repeticija istih tema, već su dodatno proširili svoju glazbenu kulisu, pa se za "Contru" može reći da je zrelo djelo već dovoljno iskusnih mladaca koji znaju pogoditi nit za melodiju.

"Contru" i dalje drže neuobičajeni ritmovi kojima se drži dinamika cijelog izdanja, a pjesme dobivaju na veselju i razigranosti, kao u malog djeteta kad vidi čokoladu ili sladoled jer kako drugačije objasniti pjesme tipa "Holiday" koja svojom jednostavnom igrom izludi slušatelja.

Najveći utjecaj u njihovoj glazbi mislim da ipak leži u njihovom porijeklu, budući da su svi odreda bogataši koji su se našli na elitnom američkom sveučilištu Columbia. Tako su vjerojatno mogli spoznati mnoge različite kulturološke stvari koje su se potom urezale u njihov rukopis, jer osim spomenute Afrike, iskorištavaju Karibe za motivaciju, ne libe se ubaciti niti srednjovjekovnu glazbu (najviše se takvi elementi ističu u "Taxi Cab"), koriste klasične rock-elemente, a da pri tome, u niti jednom momentu, ne zaboravljaju na pop-melodiju jer je ona nositelj svake pjesme. Toliko toga različitog, a opet toliko srodnog što se najbolje vidi u zvuku benda.

Počevši od uvodne skladbe "Horchata", Vampire Weekend pokazuju da nisu nimalo izgubili na inspiraciji u posljednje dvije godine u kojima su odsvirali mnoštvo koncerata. Od ostalih pjesama svakako treba istaknuti i daleko najdužu u njihovoj karijeri (obično im pjesme traju do 4 minute) šestominutnu "Diplomat's Son" s kojom su dokazali da i u nešto zahtjevnijim formama uspijevaju ostati zanimljivi i zabavni.

Kao što sam i ranije rekao, "Contra" je jedan od najiščekivanijih indie-albuma ove godine te je odlično da je izdan odmah u početku pa će se moći još dugo pričati o njemu. Početak je više zaigraniji, kraj nešto smireniji, ali ukupno gledajući, album je uspio opravdati sva očekivanja i zasluženo je osvojio vrhove top-ljestvica.

Albumi