Scena
Kellie Rucker - dinamitna usnoharmonikašica
16.2.2010. @ 00:37
Iza imena Kellie Rucker krije se sitna, ali dinamitna američka usnoharmonikašica i blues-izvođačica koja je već više od 20 godina dio glazbenog svijeta.
Već kao 12-godišnjakinja pohodila je koncerte blues-majstora kao što su Johnny Winter, James Cotton i James Montgomery, da bi kasnije i sama dijelila pozornicu s imenima poput Dizzy Gillespie, ZZ Top, B.B. Chung King i The Screaming Buddaheads.
S obzirom da je Kellie trenutno na turneji, u sklopu koje će se predstaviti i zagrebačkoj publici 24. veljače u Sax!-u, intervju je napravljen putem e-maila. Glazbu ove energične blues-glazbenice možete poslušati na njenoj MySpace stranici.
Ako se ne varam, ovo vam je prvi posjet Zagrebu i Hrvatskoj općenito?
Tako je! Nisam do sada bila u Hrvatskoj, no čula sam da je jako lijepo mjesto i vrlo sam sretna što dolazim. Također, voljela bih posjetiti vašu zemlju za vrijeme ljeta.
Možete li nam reći nešto više o svom novom albumu "Blues is Blues"?
Naravno. Riječ je o kompilaciji pjesama s moja prethodna tri albuma - "Ain't Hit Bottom", "Church of Texas" i "In the Meantime - Music of Soul Return", koja je objavljena preko belgijske izdavačke kuće Music Avenue Group.
Što je bilo 'ono nešto' što vas je u početku privuklo kod usne harmonike i sjećate li se svoje prve harmonike?
Moj je stariji brat svirao usnu harmoniku i naravno da sam i ja htjela raditi isto što i on. Jednog dana smo pokraj kuće radili sladoled i on je smišljao neke pjesme i svirao usnu harmoniku - i odjednom je proslijedio meni, da i ja isprobam. A moja prva harmonika je bila Hohner Marine Band.
Također, kako ste učili svirati i tko su vam bili uzori?
U početku sam svirala sa svojim bratom, a kasnije sam počela slušati J. Geils Band i išla bih na brojne koncerte blues-bendova. Također, mnogo bih šetala selom i usput vježbala. Slušala sam i izvođače poput Jamesa Cottona i Jamesa Montgomerya... Moram reći da nisam tradicionalna usnoharmonikašica.
Kad su u pitanju usna harmonika i blues-žanr, koje biste albume posebno izdvojili?
Preporučila bih albume Jamesa Cottona, Charliea Musselwhitea, kao i gotovo sve albume koje su snimili Muddy Waters i Johnny Winter, jer se na tim albumima može čuti kako usnoharmonikaši sviraju unutar samog benda. Osobno mi je najdraži album Muddy Watersa, "Hard Again".
Svirali ste s nizom zanimljivih blues-glazbenika, pa koju biste suradnju posebno izdvojili?
Mnogo sam naučila od BB Chung Kinga, dok sam svirala s njegovim bendom Screaming Buddaheads. Sviđaju mi se pjesme s prvog albuma koji je producirao, posebice "My Own Little World", koja nije u potpunosti blues-pjesma, ali ipak - sve je to blues.
Je li teško uspjeti kao žena u blues-žanru, s obzirom na generalno mišljenje da je taj žanr 'rezerviran' uglavnom za muškarce?
Ne, ukoliko je žena dobar glazbenik. I žene i muškarci mogu izvoditi glazbu jednako kvalitetno, ali čini mi se kako se ponekad manje očekuje od ženskih izvođača pa ih se stoga ni ne potiče dovoljno da razvijaju i unapređuju svoju tehniku sviranja. No, naravno da postoje odlične glazbenice diljem svijeta.
Ponekad zna biti problem kada ste na turneji i još ste k tome jedina žena u bendu, no rijetko kada sam s tim imala problema. Svojevremeno možda, no danas nikako ne.
Koliko usnih harmonika imate u kolekciji?
Previše (smijeh). Uglavnom sviram sa setom od 13-14 komada.
Jesu li danas mladi više zainteresirani za usnu harmoniku nego što je to bilo prije 10-20 godina?
Nažalost nisu. Generalno, mladi ljudi su danas sve manje zainteresirani za glazbu, a sve više za Internet. Moramo se potruditi i privući mladež da se što više posvete glazbi, sviranju instrumenata i stvaranju umjetnosti.
Jeste li čuli za hrvatskog usnoharmonikaša Tomislava Golubana? Prije nekoliko godina osvojio je 4. mjesto na Svjetskom prvenstvu u sviranju usne harmonike
Ne, nažalost nisam, no potrudit ću se da saznam nešto više o njemu...
