Aktualno
Ljubavna priča Depeche Modea i Zagreba
15.2.2010. @ 10:18
U nedjelju navečer grupa Depeche Mode je pred prepunom Arenom održala svoj treći zagrebački koncert. Prije njih za zagrijavanje su nastupili Nitzer Ebb, sastav koji je Depeche Modeu gotovo vršnjak po stažu na glazbenoj sceni.
Nitzer Ebb su upravo pod utjecajem Depeche Modea nakon zajedničke turneje od prije kojih dvadesetak godina svoj industrijski zvuk začinili uhu ugodnijim pop elementima, nakon čega je i uslijedilo najuspješnije razdoblje njihove karijere.
Iz faze hibernacije koje je počela sredinom devedesetih su izašli prije nekoliko godina, prvo s nastupima i kompilacijama, a prije koji dan su objavili i novi studijski album "Industrial Complex" kojeg su i promovirali pred zagrebačkom publikom.
Njihov nastup karakterizirali su mehanički, industrijski, no ipak vrlo plesni i tipično engleski, mesnati ritmovi, te hrapavi, pankerski vokali. Šteta što je takva glazba malo koga natjerala na ples jer je upravo tome namijenjena, no statična publika je već duže vremena uobičajena stvar na koncertima.
Danas kad glazbu u stanju mirovanja slušamo posvuda, u kućama, autima, tramvajima, na poslu ili u shoping-centrima, izgleda da smo zaboravili kako se na nju može i zaplesati.
No, s početkom nastupa glavnih zvijezda večeri plesanje je ionako za velik dio publike postalo nemoguće jer je Arena postala jako tijesna. Depeche Mode koncert su otvorili s nekoliko stvari s posljednjeg albuma "Sounds of the Universe", od kojih je hit "Wrong" izazvao prvu oduševljenu reakciju publike.
Da se Zagreb, odnosno Hrvatska i Depeche Mode vole javno poznato je odavno, a uzajamne simpatije bile su očite i ovaj put. Cijela dvorana, parter i kompletne tribine bili su 'unutra', aktivni cijelo vrijeme, što na velikim dvoranskim nastupima uspijeva malo kojem bendu. Primijetio sam i dosta ljudi iz drugih dijelova Hrvatske, kao i dosta stranaca, pogotovo Talijana. Bio je to dobar pokazatelj da Zagreb uistinu može biti glavno koncertno središte ovog dijela Europe.
Koncertom su se uglavnom redale najpoznatije pjesme grupe, poput "Question Of Time", "It's No Good" ili "Walking In My Shoes". Neke od njih su bile nadograđene, poput "In Your Room" koja je naglašenijim električnim gitarama dobila rockerskiji zvuk. Kratki predah u sredini koncerta imali smo s nježnih desetak minuta solo dionice Martina Gorea.
Svirali su tek jednu s "Playing The Angel", "Precious", a niti jednu s "Excitera" – uvijek mi je žao kad bend ignorira albume koji su prethodili najaktualnijem, jer je to lagani znak da ipak najviše žive od stare slave. Ipak, stvari sa "Sounds Of The Universe" su se dobro držale tijekom koncerta, pa možda neka od njih uspije izboriti poziciju u standardnoj koncertnoj listi.
Klimaks koncerta dosegnut je prvo s frenetičnom, sumanutom izvedbom "I Feel You" koje se ne bi postidio ni Nick Cave iz doba Birthday Partya, zatim s rasplesanom "Enjoy The Silence" koja je imala poduži funky outro, te sa zbornim pjevanjem "Never Let Me Down Again". Pred kraj potonje kamere su okrenute prema publici, te se u malom hommageu legendarnoj snimci s nastupa Depeche Mode na stadionu Rose Bowl 1988., na ogromnom video-zidu mogla vidjeti crno-bijela slika benda s leđa i tisuće ruku koje mašu ispred njih.
Nakon toga uslijedio je bis i još jedan klimaks, prvo s još jednom Martinovom solo točkom "Dressed In Black", a zatim sa "Stripped", "Behind The Wheel" i konačno s "Personal Jesus".
Nekoliko minuta mraka i neopisive buke stvorene vrištanjem i dozivanjem, davalo je nadu da bi ih se moglo nagovoriti na još jedan povratak i recimo "Everything Counts", no to se ipak nije dogodilo. Ništa strašno, jer s obzirom da osjećaji domaće publike prema ovom sastavu ne jenjavaju, vrlo lako se može dogoditi da nas posjete i na idućoj turneji.
foto: Borna Čavrag
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
