Aktualno
Euforija flamenco užitka
11.2.2010. @ 21:21
Ove srijede u riječkom Teatru Fenice maestralan koncert održali su gitaristički flamenco virtuoz Paco de Lucia i njegov prateći sastav.
Kroz dva sata energične svirke rasprodani koncertni prostor oduševili su s petnaestak kultnih kompozicija.
Nakon svega nekoliko godina od posljednjeg posjeta Hrvatskoj i koncerta u pulskoj Areni - na sreću svih obožavatelja klasične gitare - majstor Paco de Lucia se vratio te odlučio održati čak tri koncerta. Dok se naši susjedi moraju zadovoljiti sa samo jednim koncertom u svojoj zemlji (Sarajevo, Ljubljana, Beograd), Splićani su u njegovom prebiranju po žicama uživali na samom početku tjedna, Zagrepčani će uživati na njegovom samom kraju, dok je središnjem koncertu turneje - riječkom - pripala sredina, tj. srijeda.
Posjetitelji riječkog koncerta - popunivši do zadnjeg mjesta dvoranu - poznatog gitarista su ugledali u 20:15 kad je na pozornicu izišao sam s gitarom te - samo uz tiho 'buenas noches' - samostalno izveo početnu kompoziciju. Nakon prve pjesme Pacu se pridružuje prateći septet (tri back-vokala, klavijature, bas, ritam-gitara, perkusije) te nastavio u maestralnom tempu čistog flamenca.
Prvi dio koncerta obilježavaju poznata, energična "Almoraima" te flamenco ples jednog od pratećih vokala u impresivnoj, 15-minutnoj "La Barrosa".
Svi posjetitelji znaju kakva vještina i znanje stoje iza poznatog Španjolca, koji je iste demonstrirao već u uvodnoj kompoziciji i u, naravno, više desetljeća dugoj karijeri. Stoga, de Lucia koncert više provodi u sjeni, dajući svima na pozornici dio solističkih dionica, ujedno ubacujući poneki virtuozni interludij te koordinirajući cijelu osmeročlanu simfoniju.
Samozatajan je, šutljiv i skroman (nakon što predstavi kompletan sastav, nitko ne predstavlja njega!), voli tišinu i koncentriranost posjetitelja u publici te instrumentalnu kompetentnost i energičnost glazbenih kolega na pozornici.
Formalni dio koncerta završava u dojmljivom crescendu te se glazbenici povlače iza zastora. No, 5-minutni gromoglasan aplauz te buka koju su prisutni producirali u znak zahvale primorali su ovaj izvrstan sastav na završnu, popularnu i virtuozno izvedenu "Entre dos Aguas".
Koncert Paca de Lucie nemoguće je opisati riječima, nemoguće ga je žanrovski pratiti jer maestralno 'skače' od flamenca na jazz, klasiku... i to s virtuoznošću kakve se ne bi posramili Sor, Tarrega i Segovia zajedno. Stoga, u ovo zimsko vrijeme kad je velik dio Hrvatske zatrpan snijegom, možda je najbolje zaključiti prikladnim stihovima Pacovog sunarodnjaka Federica Garcia Lorce (kojem je de Lucia 1965. čak posvetio jedan album!) iz njegove prikladne pjesme "Gitara":
"Gitare plač započinje/ Ne treba je stišavati/ Nemoguće ju je stišati/ Poput vode monotono plače ona/ poput vjetra plače/ iznad snijega napadana."
