Recenzije

Nešto veliko i ružičasto

8.3.2010. @ 08:15 Siniša Miklaužić

Posljednjih godina iz Britanije su nam dolazili svakojaki indie-rock bendovi, mnogi od njih bez mirisa i okusa, potpune kopije dotadašnjih popularnih bendova, te je vrlo mala šačica njih uspjeli ponuditi nešto zanimljivo širim masama.

Ipak, kako britanski mediji kroje što je in, dobilo se mnoštvo poluproizvoda pa smo nešto tipa The Big Pink skoro zaobišli.

Nije da je sada The Big Pink neki novi, svjež i revolucionaran bend, već je electro-rock duo koji je sposoban napraviti poštenu pjesmu koja teži tome da postane hit, a da se pri tome ne iskompromitiraju s 'tra-la-la' melodijicama koje haraju top-ljestvicama.

Nastali su kao duo (Robbie Furze i Milo Cordell) u Londonu 2007. godine, a dali su si ime The Big Pink po prvijencu "Music from Big Pink" benda The Band. Od tada pa naovamo izdali su nekoliko manje zapaženih singlica, da bi proboj doživjeli s velikim otočkim hitom "Dominos" koji je i najavio album "A Brief History of Love".

Prema njihovim riječima, "A Brief History of Love" je pravi ljubavni album u kojem se mogu osjetiti svi ljubavni osjećaji, kako oni dobri, tako i oni 'nešto manje dobri'. Iskreno, u potpunosti se mogu složiti s njihovim riječima jer su tekstovi tako i prilagođeni, lagani i pitki, da se u njima svatko može pronaći.

Glazbeno gledajući, najlakše bih ih mogao opisati kao mješavinu MGMT-a i Kasabiana, odnosno kao electro-rock bend koji koketira s klasičnim britpopom. Uzore bih mogao nabrajati unedogled, ali da skratim priču, reći ću da su synthovi, gitare i bubanj u prvom planu i da pomoću njih dvojac Furze-Cordell slaže vrlo pamtljive pjesme karakterističnih radiofoničnih melodija zbog čega ne čudi njihov brz uspon.

Kao što sam već rekao, pjesma "Dominos" je ono po čemu su najviše upamćeni The Big Pink do sada, a moram reći da će tako biti i nakon cijelog albuma, iako i na njemu ima nekoliko vrsnih skladbi.

Sama "Dominos" je pomalo tužna ljubavna priča koja ima jedan od najdojmljivijih uvoda u pjesmu koji sam čuo proteklih godina. Nakon vrlo psihodeličnog bubanj/synth uvoda, bend se odmah baca na vrlo upečatljiv refren koji vodi cijelu skladbu do hitoidnih razmjera. Da nisu one-hit-wonderi, bend se pokušao dokazati u ostalih deset brojeva koji ipak nemaju snagu kao ovaj singl.

Početna "Crystal Visions" nas uvodi u ružičasto-psihodelični svijet electro-synth rocka koji traje skoro svih 50-ak minuta "A Brief History of Love" U nekim trenucima se više približavaju novijim bendovima tipa The Klaxons (npr. razigrana podloga u "Too Young to Love"), a češće iskusnim veteranima otočkog rocka kao što su The Verve ("Love in Vain").

Kako album odmiče prema kraju, sve više smiruju situaciju i stapaju se s drugom krajnošću pa su iz tog razloga vrlo srodni Kasabianu, samo što je "A Brief History of Love" ipak zanimljiviji i bolji album od posljednja dva uratka Kasabiana ("Empire" i "West Ryder Pauper Lunatic Asylum").

Karijeru su započeli dobrim albumom kojeg je na svu sreću ponio veliki hit, a za daljnju budućnost se moraju pobrinuti sami, da ne ispadnu kao bend koji je 'plesao' jedno ljeto. Moje je mišljenje da The Big Pink nisu 'samo još jedan britanski bend', već da su sposobni prodrmati pomalo učmalu (pogotovo britansku) indie-rock scenu zadnjih godinu-dvije dana gdje je sve manje velikih i značajnih albuma/bendova (čast izuzecima tipa Glasvegas).

"A Brief History of Love" je pravi album za ljubitelje klasičnog britpopa '90-ih. upgradeanog na razinu 21. stoljeća gdje se vratila dominacija sintetičkog zvukovlja kakvo smo upoznali u '80-ima. Možda se na prvu ne čini toliko primamljivo, ali je svakako zanimljivo.

Albumi