Aktualno
Melankolija koja liječi depresiju
3.2.2010. @ 10:55
Maglovito, tmurno, teško, depresivno, sneno vrijeme bilo je i više nego pogodan prateći ambijent na putu prema Močvari i onome što se u njoj događalo prvog ponedjeljka mjeseca veljače, blažene nam ove godine.
Ništa zato, vrijeme se i više nego dobro uklapalo u sadržaj koji je bio predviđen - nastup nizozemskih skupina The Gathering i Autumn, čija muzika i nije baš nešto što bi uspjelo rastjerati destruktivno okruženje.
Vrijeme se do završetka koncerta još i pogoršalo, no dojmovi iznijeti iz kultnog zagrebačkog kluba bili su dijametralno suprotni od toga, bez obzira što se u muzičko-stilskom formatu odvijalo otprilike ono što se i predviđalo. Naime, oba su benda održala poprilično dobre koncerte i bez obzira na muzički im koncept, koji se poklapao sa spomenutim 'vanjskim' ugođajem, ono što su ponudili u gotovo dva i pola sata razgalilo je srca i duše velikoj većini nazočnih koji su ono što ih je čekalo vani sigurno lakše podnijeli. Kojih je, od toga se ne može i ne smije pobjeći, bilo sramotno, jako sramotno malo. Tek nešto preko stotinjak.
Šteta za jedan tako dobar koncert i tako dobra dva benda da ih je pogledao očajno mali broj ljudi, a opet, s druge strane, ako u tome postoji ijedna dobra stvar, to je da su svi koji su došli mogli nesmetano i prostorno neograničeno, uživati u onome što im je ponuđeno.
Dakako, nije tu bila skakanja, headbanganja, moshanja, neobuzdanog i raspojasanog kreveljenja, nekontroliranog naguravanja, no nježnog izvijanja tijela, osjećajnih pokreta glavama, uživljavanja u svaku pjesmu, toga svakako. Dakle, bio je to koncert nabijen emocijama, u koje se gotovo moglo 'udarati' ako se nije pazilo kuda se i kako prolazi. Jednakom lakoćom kao i 'rezati' maglu koja se vani sve više i više spuštala.
Naravno, emocionalno u prvom redu tijekom nastupa The Gatheringa, dok je u slučaju Autumna bilo nešto drukčije, žešće, agresivnije, ne i nezanimljivije i ne puno manje mračno i 'maglovito'. Dapače. Mnogi su upravo koncert Autumna ocijenili boljim, pravim iznenađenjem večeri.
Naime, i dok je u nastupu The Gatheringa nepoznanice bila tek jedna - kako zvuči s novom pjevačicom Silje i koliko je uspješno (ili neuspješno) nadomjestila Anneke, kod Autumna je nepoznanica bilo - sve. No tako je bilo samo do prve pjesme, jer kad je ova mlada ekipa počela svirati pred stage je inercijom došla kompletna, doduše ne baš brojna (sedamdesetak ljudi), publika koja se našla u Močvari. Ipak, mislim da je procjenama da je Autumn imao bolji koncert više pridonio razlog što je mnogima to bio prvi susret s njima, no The Gathering je realno - bio bolji.
Već samim pozivom da dođu bliže pozornici, mlada pjevačica Marjan Welman, koja je u bendu od preklani i snimila je zadnji album "Altitude" (2009.), pokupila je simpatije svih, ili gotovo svih, nazočnih. Vesela, neobuzdana, zračila je optimizmom, iz svakog joj je pokreta izbijala čednost, a cijeli je koncert skakutala u skučenom prostoru između mikrofona i bubnjeva i preostalih petero kolega, pričala s publikom, istinski se zabavljala. Naravno, takva zarazna pozitiva se naprosto morala prenijeti na ekipu koja je, i više nego evidentno, nakon prvotnog dojma koji je vidno odavao iznenađenje, vrlo brzo shvatila da se radi o dobrom bendu i u potpunosti se uklopila u zabavu.
Uza sve to, Marjan odlično pjeva, ima jako dobar vokal, bez ikakvih problema 'skida' sve svoje dionice i na licu joj se uopće ne bi nazirali tragovi naprezanja da joj tijekom gotovo cijelog koncerta mikrofon nije bio preslabo 'dignut'. To je u biti, bila i jedina primjedba na koncert Autumna, koji je krenuo u predviđenih 21 h i potrajao pristojnih 47 minuta.
Razigranoj pjevačici društvo su, u pravom smislu riječi, radili i svi muzičari, očito kompetentni i kompletni momci, među kojima se dodatno izdvajao jedan od gitarista koji je tu i tamo zapjevušio, popričao s publikom, a usput i najavio pokoju pjesmu.
Izuzev vokala, ne baš prestrašno, sound ostalih instrumenata bio je jako dobar. Pa su se tako obje gitare čule potpuno jednako, razgovijetno, svaki ton lako je bio razaznat, bas je bio dovoljno dubok i mračan, bubanj odmjeren, a klavijature su gothic-rock & metal podlozi dodavale simfonijske, ali i neprogresivne, futurističko-vizionarske obrise. Stvarno dobar bend, koji je i mene jako ugodno iznenadio, mada sam uspio čuti njihov zadnji album "Altitude". Ali, očito ne dovoljno, jer ovdje je sve to bilo puno drukčije.
Zanimljivo, radi se o bendu koji je na sceni od 1995., iza sebe ima četiri albuma, no očito je da se zadnjih godina, kada se gotovo u potpunosti promijenila postava, 'osovio' na zadnje noge, pa ne čudi da je set-lista bila sastavljena od sedam naslova s albuma "Altitude" te tri s predzadnjeg "My New Time".
Ne bih se iznenadio kada bi se o njemu u budućnosti više pričalo. Samim tim jer se radi o finim mladim ljudima, koji su nakon svog koncerta ušli u publiku, zajedno s njom uživali u onome što je ponudio The Gathering, slikali se, potpisivali CD-e, pričali i pobrali velike, dodatne simpatije. Pogotovo, opet, pjevačica Marjan, kojoj se osmijeh s lica nije 'skidao' cijelu večer. Takva je, očito, po prirodi, a i (zaslužene) pozitivne reakcije publike nakon nastupa njenog benda dali su joj za to puno pravo.
Set-lista:
Synchro-Minds
Paradise Nox
Blue Wine
The Heart Demands
Forget To Remember (Sunday Mornings)
Epilogue (What's Done Is Done)
Cascade (For A Day)
Skydancer
Satelites
Altitude
Nešto oko pola sata bilo je potrebno da se posloži stage za The Gathering, da bi ekipa u zamagljeni prostor ušla u 22:13, izazvavši oduševljenje kod sto i nešto ljudi. Već na samom početku Silje i Frank su zajedno zasvirali na klavijaturama, prenijevši nešto od zajedničkih radova na klavijaturističkim prearanžiranjima pjesama, čime su se zabavljali čekajući turneju i u močvarni prostor.
Tmurna je, doduše 'uzrokovana' umjetnom maglom, dijelom i light-showom, uglavnom bila i vizualna atmosfera tijekom koncerta The Gatheringa za kojim mogu žaliti svi koji su se dvoumili doći ili ne, pa se ipak predomislili i ostali kod kuće ili gdje drugdje. Bend je priredio zaista kvalitetan koncert i kojekakve najave i procjene da ga se ne isplati vidjeti jer nema Anneke potpuno su pogrešne, totalno promašene i neutemeljene.
Opravdanje tipa 'nema Anneke nema The Gatheringa' definitivno ne drži vodu. Prvo zato što su bend (naj)više braća Rutten, drugo, i najvažnije, Silje joj je kvalitetna (je li i potpuno dostojna, to je 'drugi par cipela') zamjena, to nema nikakve sumnje, a treće, cura se sama odlučila na odlazak, krenuti svojim putem, i vječno žaliti za njom je pogrešno, bez obzira na karizmu kojoj Silje ne može parirati i kojoj je to, po svemu čutom i viđenom jedini ozbiljan nedostatak.
Iako, stvari treba opet i uvijek staviti na svoje mjesto i reći da će Anneke ostati trademark benda, no plakati vječno i 'bojkotirati' bend zbog toga, to stvarno nema nikakvog smisla. Tko tako misli, slobodno mogu reći, radi i radit će veliku pogrešku.
Ne mogu tvrditi da je Silje najbolja moguća zamjena za Anneke, ali da je i više nego dobra, to apsolutno mogu, cijeneći sve viđeno. Osim toga, iako nije za stopostotnu usporedbu, a ponajmanje za utjehu Annekeinim fanovima, reći ću da je The Gathering bolje pogodio sa 'zamjenskom' pjevačicom nego Nightwish. Bez ikakve dileme.
Jer cura, koja se sjetila i spomenuti koncert otprije šest godina, održan na istom mjestu s njezinom prethodnicom, pjeva bez ikakvih problema 'stare' pjesme (kojih je najviše bilo s albuma "How To Measure A Planet"), isto kao i 'svoje', s "The West Pole", debitantskog i za sada jedinog joj s novim bendom, koje su zauzele skoro pola set-liste. Vokali iznimnih modulativnih vrijednosti, od 'pospanih' do 'operatic' izvedbi, kojima se s vremena na vrijeme pridodavalo dopadljivo 'backanje' basistice Marjolein, svemu do sada izrečenom daju smisao.
Vrhunska i do granica savršenstva 'ispeglana' instrumentalna izvedba prepuna istančanih osjećaja, plus toga ovdje popraćena jako dobrim soundom, oduvijek je karakterizirala ovaj bend pa kao takva nije izostala niti u Močvari.
I onaj mali 'feler' s vokalima koji je pratio Autumn je za vrijeme njihova nastupa otklonjen. Gitarist René je veći dio nastupa prestajao skoro na istom na mjestu, promijenio jedno pet gitara, uvijao se u ritmu muzike i publike i uza sve to svirao genijalno.
Klavijaturist Frank se pravo razbudio već nakon nekoliko stvari i u potpunosti se uživio u svirku mašući glavom s vremena na vrijeme, a naoko nezainteresirana basistica Marjolein itekako se znala 'otkačiti', a i spomenuto back-pjevanje lijepo je prilagalo Siljeinim izvedbama.
Najmanje se nekako, onako skučen, samozatajan, vizualno isticao Hans, no čulo se i da je on nazočan. Itekako. Definitivno jedan od najsofisticiranijih bubnjara koje sam čuo.
Možda je malo sramežljiva, možda je set-lista bila takva, ali činjenica je da je Silje premalo kontaktirala s publikom, jer je u svakom obraćanju dobila adekvatan feedback, i tu je mogla bolje poentirati. Ništa zato, bit će bolje drugi puta. Problem se, barem u mom slučaju, pojavio negdje oko sredine koncerta, kada je postalo kao malko dosadnjikavo, ali nakon spike u ugodnom društvu i 2-3 polupropuštene pjesme sve je opet 'leglo' na svoje mjesto i dojam nazočnosti kvalitetnom koncertu ponovno se aktivirao. Pogotovo u posljednjem dijelu, pa prije, a pogotovo za vrijeme bisa u kojem je bilo i dosta žestine, publika se tada maksimalno 'napalila' i šteta je da je koncert završio. A i nije bio kratak - 75 minuta, oje su u emocionalno nabijenoj atmosferi prošle dosta brzo i po tko zna koji puta pokazale da je The Gathering velik bend.
Bez obzira nastupa li pred nekoliko tisuća ili pred nekoliko desetaka ljudi. U ovom slučaju 'igrala' je varijanta dva, no sljedeći put, ako ga bude, možda tako neće biti.
Set-lista:
When Trust Becomes Sound
No One Spoke
One Most Surfaces (Inuit)
A Constant Run
Analog Park
The West Pole
Great Ocean Road
No Bird Call
Even The Spirits Are Afraid
Marooned
Saturnine
All You Are
-bis-
Leaves
Travel
