Aktualno
Tribute To Led Zeppelin bolji od Zeppelina samih?
31.1.2010. @ 21:20
Tako reče Pišta u svojoj tradicionalnoj uvodnoj riječi pred početak koncerta. Naravno, zvuči kao tipična prenapuhana najava. No, kontekst ove sadrži istinu.
Nije ovo prvi put da Rock Mastersi rade Tribute Led Zeppelinima. Ovo im je već četvrti nastup. 2007. su prvi puta svirali u Boogaloou, pa opet krajem iste godine u KSET-u, a 2008. opet u KSET-u. Ovaj se koncert prvotno trebao održati krajem 2009. godine, ali je zbog tadašnjih vremenskih neprilika u Zagrebu odgođen.
Prošlogodišnji koncert u KSET-u je bio rasprodan u kratkom roku i preseljenje u veći prostor je bila nužna odluka, jer je čak i preksinoć bilo prilično tijesno. Red pred Boogalooom me podsjetio na gomilanje ljudi koje se prošle godine moglo vidjeti (doduše, u puno manjoj mjeri) na rasprodanom koncertu Iced Eartha i Saxona.
Paravojni detektivi, angažirani kako bi zagrijali ekipu pred nadolazeće majstore rocka, svirali su otprilike sat vremena, time dajući vremena publici da svrate još jednom do magičnog kutka s točionicom pive.
Oko 23 h Rock Mastersi su izašli na stage, praćeni vrištanjem, poklicima i hirovitim naguravanjima u prve redove. "U kazalištu je tako dosadno, dosadno, dosadno...", poručio nam je dobro poznati Ervin sa smiješkom na licu.
U sljedeća dva sata (čak i koju minutu više) bili smo ako ne pobornici, onda bar simpatizeri Pištine izjave.
Jimmya Pagea je utjelovio Vedran Božić, Johna Paula Jonesa je mijenjao Tomas Krka, Slavko Pintarić Pišta umjesto Johna Bonhama a Ervin Baučić je mikrofon oduzeo Robertu Plantu. Dali su nam auditivni prikaz zlatnih '70-ih. koje su Zeppelini obilježili.
Orgazmične note pjesama "Whole Lotta Love", "Kashmir", "Baby I'm Gonna Leave You", "You Shook Me", "Dazed and Confused", "Good Times Bad Times", "Communication Breakdown", "Ramble On", "Thank You" nisu izgubile čar ni pod sumnjivim razglasom našeg najdražeg kluba a ni nakon 40-ak godina izlizivanja kroz ploče, CD-e i džubokse.
Pauza za Ervinove nepresušne glasnice je bila za vrijeme izvedbe "Moby Dicka". Na bisu na koji su se vratili nakon maksimalno dvije minute, vidno žedni daljnjeg sviranja, publika je posve podivljala. Penjanje na stage je uslijedilo, također i letovi natrag u publiku, a Ervin je dao znak zaštitarima da naprave ono što najviše mrze: da stoje i ne poduzimaju ništa.
Unatoč najavama Dobrog duha rock'n'rolla, u pozadini nisu bile projekcije ali bilo je dosta gostujućih izvođača. Ako smo osuđeni na tužnu sudbinu da su tribute bendovi sve što nam je preostalo od nekadašnjeg slavnog rock'n'roll kraljevstva, onda smo bar osuđeni na dobre tribute bendove.
