Ivo Josipović, predsjednik glazbenik: "Volio bih uskrsnuti The Beatlese i zasvirati s njima"

26.1.2010. @ 12:05 Muzika. hr

"Radeći godinama s muzičarima svih vrsta naučio sam se jednom zlatnom pravilu: dobra muzika je dobra muzika bez obzira na žanr. Isto tako sam naučio da nije dobro u struci započinjati raspravu tko je dobar, a tko je loš muzičar, jer to generira loše odnose, a zašto bih nekoga uvrijedio? Povijest će svoje odabrati, a s druge strane, uvijek nekoga zaboravite." riječi su novoizabranog predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, koji je za portal Muzika.hr prokomentirao svoj glazbeni put.

Osim sjajne pravne karijere, novoizabrani je predsjednik ostvario i zavidne domete u području glazbe: dobitnik je nagrade Europske radijske unije, višestruki dobitnik Porina, a nije mu bilo strano povezati svoje dvije velike ljubavi, pravo i muziku.

Iako je po vokaciji prvenstveno glazbenik klasičar, doduše neizravno, velik je utjecaj na glazbeni rad trećeg hrvatskog predsjednika imala i popularna muzika. Uostalom, već je objavljena informacija da prof. dr. sc. Josipović priprema operu radnog naslova "Lennon".

20100126-113222_ivo-josipovic93949.jpg

Glavna pjesma Vaše kampanje bila je "Put ka sreći". Prema kojim kriterijima ste je odabrali?
Imao sam puno prijedloga od prijatelja i razgovarali smo kakva bi to mogla biti pjesma. Bilo je više prijedloga, ja sam sve to saslušao i tražio sam pjesmu koja može nositi po raspoloženju, koja je pobjedničkog mentaliteta, optimistična i koja se može povezati s mojim programom. Odabir je pao na tu pjesmu i ja sam zadovoljan rezultatom, mislim da je stvar uspjela.

Koliko Vam je poznat rad Gorana Barea i grupe Majke?
U jednoj mjeri jest, slušao sam ga na Porinima i kad je pjevao u Makarskoj. Mislim da je on jedna zanimljiva osoba, neki upozoravaju na probleme koje čovjek ima, ali ne treba suditi čovjeka po problemima, nego po djelima...

Spremate operu o Johnu Lennonu. Čime Vas je on fascinirao?
To nije opera o Johnu Lennonu, nego o njegovom ubojici, Chapmanu. Fascinantna je pojava sa psihološkog stajališta da imate osobu koja obožava nekoga, a onda ga ubije. On je iz zatvora pisao pisma, pa su bili intervjui, pisao je molbe za pomilovanje i, koliko mi je poznato, nijedna mu nije prihvaćena.

Kako napreduje?
Nikako, nisam ni počeo. Još libreto tražim.

Jeste li razmišljali kako biste Johna Lennona portretirali kao karakter, s obzirom da je on sam bio kontradiktoran?
Lennon će biti u operi, ali ne kao glavni lik. Imate često takvih slučajeva da vam se u naslovu stavi netko tko nije glavni lik, ali slušateljima daje jasnu poruku koji je milje i o čemu se radi. Imate i opere koje se zovu po liku koji se uopće ne javlja u operi.

Opera je tek gruba ideja, i poveznica prema Lennonu i ako čovjek uzme takvu temu, drugi korak je studiranje lika jednog, drugog, trećeg, pa i Lennona. Kod kuće imam dvije-tri knjige o njemu. Ako se odlučim, morat ću to temeljito pročitati.

Recimo da se igra nogometna utakmica Hrvatska - Italija i izvode se himne i u publici sjedi uskrsli Gaetano Donizetti. I tijekom izvođenja "Lijepe naše", Donizetti primijeti 'O moj Bože! Pa to je slično ariji "O sole piu ratto" iz moje opere Lucia di Lamermoor'. Kako biste se osjećali da ste na njegovom mjestu?
Nikako, jer mu je istekao rok zaštite, prošlo je više od 90 godina od njegove smrti. Ako bi njegov duh došao na tu utakmicu, ne bi mogao ništa. Iako, ima često sličnosti među raznim djelima, znate li kako zovu prvu Brahmsovu simfoniju? Deseta Beethovenova, jer ima temu sličnu "Odi radosti". Cijela velika djela su nastala kao parafraza tuđih. Liszt je radio na Mozartove opere.

Ali opet, sve vam zavisi od konteksta. Često me pitaju: 'koliko ja smijem uzeti tuđih taktova?' Možda jedan, možda nijedan, a možda sto, pa se neće tretirati kao povreda nego kao dozvoljeno citiranje. Nigdje to ne piše u zakonu izričito. Zakon treba interpretirati.

Vaclav Havel, nekadašnji češki predsjednik je htio uposliti Franka Zappu kao kulturnog atašea. Postoji li neki muzičar kojeg biste rado vidjeli na sličnoj poziciji?
Ima puno muzičara koji su respektabilne osobe koje uz muziku imaju afiniteta za društveni rad i za neke poruke koje bi htjeli prenositi. Znamo da je Gibonni ambasador dobre volje UNICEF-a. Muzičari više vole biti počasni konzuli, odnosno teško mi ih je zamisliti kako sjede u uredu i razmišljaju hoće li predsjednik preći ovom turom ili onom turom.

20100126-111816_2img7428.jpg

S obzirom da ste sada novoizabrani predsjednik i da se ljudi interesiraju za Vaš glazbeni rad, koju biste od svojih skladbi preporučili da čuju prvu?
Za skladatelja takozvane ozbiljne glazbe koja nije široko popularna najveće je priznanje kada djela uđu u repertoar, dakle kada on i ne zna da se negdje izvode. Imam tu sreću da postoje tri ili četiri moje kompozicije koje su repertoarne. Čak i ne znam gdje se i kada izvode. To je prije svega "Samba da Camera", koja je dobila nagradu Europske radijske unije, izvorno je za 13 gudača, ali se svira i uz veliki gudački orkestar. Jako se puno svira i "Igra staklenih perli", a kod najmlađih dosta se svira "Etida za crtani film".

Možda me najbolje predstavlja "Samba da Camera" ili "Dernek za dva klavira, gudače i udaraljke" koji se dosta svira, s obzirom na specifičnost ansambla koji nije jednostavan: dva klavira, udaraljke, i gudači.

Od svjetskih izvođača koji bi pohodili Hrvatsku ili koji su pohodili Hrvatsku, kojem biste se izvođaču ili grupi pridružili na sceni kao klavijaturist?
Morali bismo za tu priliku neke ljude uskrsnuti... rado bih svirao s The Beatlesima.

Odrastali ste u sedamdesetim godinama dvadesetog stoljeća. Koji Vas se pop-rock izvođač tada najviše dojmio?
Zanimljivo je bilo da sam kao klinac razmišljao kako bih ja komponirao kad bih se htio etablirati na pop-sceni. Svidjela mi se kombinacija folklora i pop-muzike - da se to transponira, što se možda najbolje vidi kod "Derneka za dva klavira". Tada sam čuo neke skladbe od Bijelog dugmeta i tamo sam našao nešto slično. Onda, postoji jedan gospodin koji nije bend, ali je najveći majstor za to - Papandopulo. To je briljantna muzika koja uvijek ima tragove folklora.

20100126-111828_1-img2393.jpg

Od pop-rock izvođača najviše volim Parni valjak, Gibonnija, kod U2 više mi se sviđa onaj socijalni angažman nego što sam raspamećen samim zvukom. Pink Floyde sam volio, Freddiea Mercurya sam volio, možda ga gradonačelnik dovede u Zagreb (smijeh)...

Jeste li posjećivali koncerte?
Jesam, ali, slično kao sa sportskim utakmicama, puno više mogu uživati kada si stavim slušalice u dobrom ambijentu, nego kad kraj mene urla veliki broj ljudi, iako koncert kao takav zasigurno ima svoju psihološku draž. Tu su klasični koncerti u prednosti, jer ima manje događaja koji vam odvraćaju pozornost i kôd ponašanja je drugačiji. Sjećam se jednog koncerta Bijelog dugmeta.

U vrijeme kad ste studirali na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, istu, ali u Beogradu, je pohađala Margita Stefanović koja je poslije svirala u grupi Ekatarina velika. Jeste li se imali prilike susretati s njom u tom periodu ili s kolegama koji su studirali u drugim gradovima?
Čuo sam o Margiti Stefanović, moguće da smo se čak i sreli na Opatijskoj glazbenoj tribini. Ali sjećam se jedne druge djevojke, koja je jako talentirana, pisala je jako mnogo filmske muzike i primijenjene muzike općenito, prezivala se Zečević (Ksenija Zečević, rođena Zadranka, radila u Beogradu, op.a.), bila je naočita, pametna, velika zvijezda, vrlo talentirana žena, tulumarili smo zajedno. Nažalost, rano je umrla.

1985. ste magistrirali, dobili nagradu Europske radijske unije, iste godine, bila je jedna afera u koju su bili uključeni i rock-muzičari. Konkretno, članovi benda Zabranjeno pušenje imali su problema s aferom 'crk'o Maršal'. Kao pravnik koji je tada stasavao, koliko se toga sjećate?
Sjećam se, kako se ne bih sjećao, ali bilo je mnogo većih afera. Sjećam se, mislim da je to bila 1987., na Biennale je došao bend iz Slovenije, Laibach, jer Biennale je tada imao običaj da dovede free jazz ili avangardni rock bend. Direktor je bio Igor Kuljerić, a tajnik Stanko Horvat, moj profesor s Akademije i poslije akademik.

Kako su Laibach uvijek radili neki happening, pala su obećanja da neće biti nikakvih velikih svinjarija. Nastupali su u Studentskom centru. Međutim što se dogodilo? Oni su svirali, pustili su govor pokojnog predsjednika Tita i preko toga pornić.

Ispao je mega-skandal, Kuljerić je pobjegao na Silbu, umalo je ukinut festival, no u tadašnjem vodstvu Partije su se našli neki razumni ljudi koji su to smirili. Veliku ulogu je tada odigrao Ivo Vuljević, koji je tada bio direktor Dvorane Vatroslava Lisinskog, ali vrlo moćan čovjek u Partiji i koji je učinio da se stvar ispuše za tjedan dana.

Da se slična stvar dogodi u današnje vrijeme, kako biste očekivali da se tako nešto sankcionira?
To je prije svega pitanje dobrog ukusa. Ja ne mislim da je tako nešto veliko umjetničko dostignuće. Kad bi to i napravili, ne bih apelirao na neke kaznene mjere. Takve stvari i nisu veliki umjetnički dosezi i najveća kazna za to je zaborav i ignorancija, iako mediji iz toga uvijek naprave veliku stvar. Umjetničke slobode su ipak nešto šire i treba ih šire gledati nego aktivnost svakog od nas posebno.

20100126-111804_svirkaurbanom.jpg

Prije nekoliko godina u Hrvatskoj je nastupio Marilyn Manson i Crkva se dosta digla protiv njegovog koncerta. Čak se pisala i peticija protiv njegovog nastupa u Areni u Puli. Kako gledate na te stvari?
Mislim da bilo čija vjerska osjećanja ne treba vrijeđati. Ali ako su takvi projekti, treba osigurati da to gledaju oni koji to hoće, a ne da to bude eksponirano da druge povrijedi. Ako netko, recimo, ne voli ljude koji nose rinčice na ušima, može si organizirati simpozij o tome, onda dobro. Ali da radi neke velike plakate u javnosti i da te ljude vrijeđa, to nije dobro i ja to ne volim.

Granica koju treba poštivati, pa i kada je umjetnička sloboda u pitanju, je da se ne širi vjerska ili nacionalna mržnja i da se ne generiraju sukobi koji u pravilu loše završe. Svatko od nas mora imati neku vrstu osobne odgovornosti za svoju javnu djelatnost.

Ali opet, ima toga da i tijek povijesti iščisti namjere i vrijednost samog autora. Bizeta su izbacili iz kazališta, gađali ga, vikali na njega, pljuvali za ''Carmen''. Poslije je ta opera prepoznata kao veliko djelo.

Johnny Cash je to radio nekoliko puta, a i Vlatko Stefanovski je obavio jednu posebnu vrstu nastupa. Riječ je o nastupima u zatvoru. Biste li Vi nastupili u zatvoru?
Zašto ne, to se radi redovito. Organiziraju se predstave, mise, relativno dobro poznam zatvorski sustav i to nije neka iznimka. Kao predsjednik ne bih tamo svirao, ali kao muzičar, da.

20100126-111756_josipapredsje-.jpg

Malo o ZAMP-u... Trenutno je ZAMP jedina institucija u Hrvatskoj koja može štititi nečija autorska prava na području glazbe i kao autora. Uzevši u obzir da je to u inozemstvu disperzirano...
Ne. To se razmatra na Europskoj komisiji, no osnovno je pravilo da imate jednu organizaciju za jednu vrstu prava. Znam da je slično u Austriji i Njemačkoj, kao i ovdje.

Na primjer Močvara je imala problema prije nekoliko godina s grupom koja je dolazila izvana, ali ta organizacija izvana nije bila u suradnji sa ZAMP-om, nego je njih štitila druga pravna osoba i oni nisu ZAMP-u htjeli platiti nikakvu naknadu za taj koncert...
Imate potpuno krivu postavku za taj koncert. Izvođači nemaju ništa s tim. Jer, izvođači ne sviraju samo svoju muziku. A ako se dokaže da su izvođači svirali samo svoju muziku i ničiju drugu, da su napisali sve tekstove, onda će ZAMP izgubiti spor. Ali u pravilu nije tako.

Svojevremeno je bila cijela metodologija kako se izbjegavalo plaćanje pa je vlasnik Kulušića tvrdio da pušta samo Mozarta i Beethovena. Imate i neke radio-stanice koje sviraju muziku samo svojeg vlasnika. Teoretski je i to moguće. To što on ne zna gitaru držati i ne zna note, to je druga stvar.

Iako se već 10 godina ne bavim autorskim pravima, podržavam sustav zaštite autorskih prava za glazbenike, književnike, novinare, režisere, jer je jasno pravilo da svatko mora živjeti od svog rada. Ti ljudi su uložili rad i novac u produkt koji se zove glazba. Svatko tko koristi glazbu mora je biti spreman platiti, kao što moramo plaćati struju, vodu, plin, kruh, tako moramo plaćati i glazbu koju koristimo.

Možete li izabrati koje će se pjesme svirati na Vašoj inauguraciji 18.2.?
Svirat će se hrvatska himna i po mom izboru "Oda radosti".

- Razgovarali: Zoran Tučkar i Krešimir Blažević -

kraj

Muzika. hr

Muzika. hr - Glasno i jasno!