Recenzije
Decentna senzualnost
12.3.2010. @ 22:13
Razni izvođači
Putumayo presents Paris

| Datum izdanja: | 7.12.2009. |
| Izdavač: | Putumayo / Aquarius Records |
| Žanr: | Pop, World Music |
Naša ocjena:
| |
Popis pjesama:
-
- Thomas Fersen - Au Café de la Paix
- Coralie Clément - Samba de Mon Cœur Qui Bat
- Karpatt - Dites Moi Tu
- Carla Bruni - Quelqu'un M'a Dit
- Pascal Parisot - Je Reste au Lit
- Keren Ann - Jardin d'Hiver
- Tryo - Serre-Moi
- Paris Combo - Lettre A P...
- Presque Oui - L'ongle
- Amélie-Les-Crayons - Ta P'tite Flamme
- Myrtille - Les Pages
- Aldebert - Carpe Diem
Pariz ima auru romantičnog grada, kojoj jedino mogu konkurirati Verona ili Rim.
U popularnoj muzici je opjevan u više navrata ("Parisienne Walkways" u suradnji Garya Moorea i grupe Thin Lizzy, spomenut u "The Ballad of John and Yoko" The Beatlesa, i u "Trans Europe Express" grupe Kraftwerk), a iz diskografske kuće Putumayo nam stiže kompilacija francuskih glazbenika čija su djela na ovaj ili onaj način nadahnuta Parizom. Ili bar romantikom, ponekim momentom strasti i svime što uz to ide.
Ova kompilacija je upravo takva: ritmovi su takvi da se s velikim zadovoljstvom može plesati uz prigušenu svjetlost s odabranikom/odabranicom na vašem privatnom tulumu, uglavnom s daškom bossa nove, malo sambe i drugih latinoameričkih ritmova. No melodioznost je 'made in France'.

Coralie Clement
Instrumentarij je ponešto reduciran, akustika je u prvom planu, elegancija također. To je stara škola francuske muzike, iz sredine 20. stoljeća, a novije stvari zvuče kao da su skladane upravo u pedesetim ili šezdesetim godinama proteklog vijeka. Rock'n'roll, srdžba, prosvjedi za prava životinja i drugih socijalno ranjivih skupina ne stanuju na ovom CD-u.
U popisu izvođača glazbenih radova možemo naći jednu tetu koja se češće pojavljuje u showbiz-rubrikama, riječ je o Carli Bruni - ona je ovdje tek jedna od 12 muzičara koji svojom svirkom i glasovima pripovijedaju priču o strastveno-emocionalnoj strani života.
Najbolji dojam ostavlja Coralie Clement sa "Samba de Mon Cour Qui Bat", a pri vrhu je i "Lettre A P..." izvođača nazvanih Paris Combo.
Kontekst ove kompilacije je prigušena zabava u diskretnoj atmosferi i sve pjesme nekako se uklapaju u navedenu shemu. Generalni nedostatak je što su pojedine pjesme ipak malo 'pretihe' i dojam je kao da bi dvije ili tri pjesme u sličnom stilu, ali s jačim, otvorenijim i raspjevanijim refrenima znatno pridonijele raznolikosti i kvaliteti ovog nosača zvuka. S tim ili bez toga, "Putumayo presents Paris" korektno predstavlja grad podno Eiffelova tornja u svom šarmantnom i senzualnom svjetlu.


