Recenzije

Sigurnim koracima po utabanom putu

22.1.2010. @ 21:59 Siniša Miklaužić

Athlete je cijelu svoju karijeru neki prosjek britanskog pop-rocka, daleko od velikana kao što su (bili) Oasis, Coldplay i slični, nepravedno iza klišeiziranih Stereophonicsa, a opet dovoljno poznati izvan svojeg Otoka, iako malotko pamti njihove najveće hitove kao što je pjesma "Wires".

Nedavno su izdali već četvrti album "Black Swan" koji zasigurno neće promijeniti njihovu reputaciju, a niti joj odmoći, budući da je ovaj album jedan tipičan proizvod britpop škole zadnjih desetak godina, s lijepim orkestralnim melodijama upotpunjenim stadionskim refrenima.

Definitivno su najbliži zvuku Coldplaya koji je povremeno obogaćen sintetičkim zvukovljem miks-pulta uz nedovoljno izraženu vokalnu interpretaciju što je i najbitnije za ovakve emotivne balade i polubalade.

Deset pjesama, koliko ih ima na "Black Swan", ničime ne odskaču od standardnog repertoara kojima nas je bend dosad počastio pa će svaki dosadašnji fan ostati vjeran svojem bendu dok će većina ipak odmahnuti rukom i potražiti nešto novo i zanimljivije, a danas toga ima napretek, budući da je hiperprodukcija na vrhuncu.

Cijeli album je inspiriran knjigom "The Black Swan" Nassima Nicholasa Taleba u kojem on opisuje kako život ima niz iznenađenja, dobrih i loših, u čemu su se našli i sami članovi benda zbog mnogih uspona i padova koje su doživjeli tijekom svoje karijere. Na svu sreću ili žalost, sam album nema takvih uspona i padova, već je podosta izjednačen i ne uočava se neki veliki potencijalan hit koji bi ih izdignuo iz sivila u kojeg su zapali zadnjih godina.

Pjesme poput "Superhuman Touch", "The Getaway", "Light the Way" i "The Unknown" su solidne, ali im nedostaje dašak energije koje bi im pružili npr. The Killersi, pa u neku ruku zvuče pomalo nedorečeno, iako se osjeća njihov potencijal za osvajanje vrhova top-ljestvica. Možda je tu bila i greška u određivanju producenta za "Black Swan" jer Tom Rothrock se nekako ipak više snalazi u 'plačljivim' produkcijama (James Blunt) nego velikim stadionskim/rockerskim kakve bi najrađe preferirali Athlete.

Da i sami shvaćaju da im polako ističe rok trajanja pokazala je i najava skorašnje 'best of' kompilacije koja bi uskoro trebala vidjeti svjetlo dana, a njome bi trebali vratiti dio slave koju su imali prije pet godina. To je vrlo čudna odluka, budući da bi kompilacija došla samo pola godine nakon ovog albuma, što znači da su se već u startu odrekli svojeg posljednjeg autorskog aduta.

Šteta, jer je "Black Swan" solidan albumčić, solidnog i nedovoljno dorečenog benda iz kojeg se moglo izvući mnogo više nego što je prikazano, a da Athletu rok trajanja istječe je jasno, pa vjerujem da bi se uskoro mogao dogoditi i njihov raspad ako nešto dramatično ne naprave u sljedećim mjesecima.

Albumi