Aktualno

Ima li tu mjesta za njega?

23.12.2009. @ 11:23 Muzika. hr

Za Damira Urbana bismo zaista mogli reći kako je 'enfant terrible' domaće rock-scene u proteklom desetljeću. Uvijek tu negdje, ali nikad u centru pažnje, beskompromisan i bez dlake na jeziku, s etiketom čovjeka kojega se još uvijek čeka da zaista uspije, iako je nedavno prevalio četrdesetu.

Urban ne živi na staroj slavi Laufera, izbacuje albume kad misli da su završeni, ne izdaje live-albume i besmislene kompilacije te se ne pojavljuje u žutoj štampi.

I ove godine Urban &4 su nas odlučili počastiti koncertom u zagrebačkoj Tvornici kulture u božićnom raspoloženju, te nam ostaje vidjeti hoće li se ovo događanje pretvoriti u tradiciju tipa 'Božić s Urbanom'.

Zamka se sastoji u tome da je ovaj puta, najvjerojatnije zbog neljudskih uvjeta koji su vladali u Tvornici prošle godine, odluka pala da se održe dva koncerta, i to dva dana uzastopce. Nešto slično je napravio i Neno Belan prošlog mjeseca, no njegova odluka je vjerojatno prošla puno bezbolnije zbog razmaka od dva tjedna između koncerata, te je mogao računati na ponovnu posjetu dijela publike sa prvog koncerta.

Još u 22 h ovaj Urbanov eksperiment se činio kao potpuni fijasko. Tvornica je bila doslovno poluprazna da bi se misterioznim silama ipak popunila u zadnjih nekoliko minuta. Na kraju je popunjenost bila točno po mjeri gledatelja, ugodna oku uz dovoljan komfor za slobodne aktivnosti po želji.

Ekipa iz Rijeke je u 22:20 konačno odlučila kako je došlo vrijeme za izlazak na scenu, te otvaraju koncert sa "Žitom", jednom od stvari s novog albuma "Hello".

Odmah na početku Urban je napomenuo kako će koncert biti podijeljen strogo u dva dijela, te će u prvoj polovici biti odsvirane nove pjesme 'koje još baš ne znamo', dok su dobri stari hitovi ostavljeni za drugu polovicu. Preporuka za one nestrpljivije je glasila 'prošećite malo do šanka i popijte nešto ili se štipajte za guzice pa se vratite za pola sata'. Rečeno-učinjeno, prvih devet pjesama je zaista bilo samo s novog albuma.

Jedna od zanimljivijih Urbanovih digresija pri najavi pjesama se odnosila na to da će bend prvi dan 'malo zapjevati uz logorsku vatricu', kako bi drugi dan 'bili usvirani'. Urban je vjerojatno samo sarkastično aludirao na činjenicu kako većina posjetitelja uvijek cilja na prvi dan pri kupovini ulaznica, no pitanje je koliko je nekima u publici bilo simpatično što je koncert za kojeg su dali 70 kuna praktički proglašen generalnom probom za danas.

Zanimljiv detalj se odigrao i prije izvođenja pjesme "Negativ", kada je Urban pomno proučavao papir na kojemu se vjerojatno nalazio tekst iduće pjesme da bi ga malo kasnije ritualno zapalio. Također, "Magnet" je jednom prekinut tijekom izvođenja jer se Urban pogubio u tekstu. Vjerojatno se sve ovo čini poprilično neprofesionalno s njegove strane, no Urban je uvijek funkcionirao po principu 'što vidiš – to dobiješ'.

Umjesto bezuvjetnog podilaženja publici, izabire stopostotnu iskrenost s blagim sarkazmom. Vjerojatno upravo zbog toga, njegovo konačno 'hvala' publici zvuči puno iskrenije nego kod većine.

U drugoj polovici koncerta, bend otvara vatru iz svih oružja, te isporučuju veliki niz hitova do kraja. Publika koja je bila slabo angažirana na novim pjesmama se konačno budi te zborno pjevanje uz "Spelujem ti ispriku", "Ruke", "Odlučio sam da te volim", "Moju vodu", "Nebo", "Mjesto za mene", "Malu trubu" i "Astronauta" ne prestaje do kraja regularnog dijela koncerta.

Jedina izvedena stvar iz pjesmarice Laufera je bila neizostavna "Moja voda", koju je Urban izveo sam na potpuno raštimanoj kućnoj akustičnoj gitari, uz repliku kako ovu pjesmu inače svira Vava, ali 'on također grozno svira'. Na dva bisa su izvedene balade "Moja", "Robot", "Otrovna kiša" te "Ocean" za kraj.

Čini mi se ipak kako bi konačan dojam bio bolji da se bis sastojao i od barem jednog hita iz druge polovice koncerta. No vjerujem da to dečkima nitko nije zamjerio, te publika nakon završetka "Oceana" uz ovacije konačno pušta vidno dirnutog Urbana nakon preko dva sata svirke.

Moram napomenuti da naprosto fascinira činjenica koliko Urban &4 zvuče moćnije u live svirci nego na studijskim snimkama. O Urbanovim vokalnim sposobnostima je suvišno bilo što govoriti, dok bi prateći bend neupućeni slušatelj lako tijekom nekih od instrumentala mogao zamijeniti s dečkima iz Rage Against The Machine, koje često spominjemo ovih dana.

Jednostavno, prisustvovanje jednom ovakvom koncertu stvara utisak da studijska snimka ne uspijeva uhvatiti kompletan potencijal ovoga benda, koji na njoj zvuči kao tek puka pozadina Urbanovim vokalnim vratolomijama. Ne može se reći ništa drugo nego preporučiti dečkima da za idući album (koji će valjda izaći u idućih 10 godina) oprobaju suradnju sa drugim producentom.

Ostaje nam za kraj pitanje zbog čega Urban &4 još uvijek nastupaju u prostorima kapaciteta Tvornice? Zbog čega nikad nije napravljen iskorak koji je Hladno pivo napravilo 2004. godine u vidu male, a zatim i velike dvorane Doma sportova?

Pogotovo bismo se trebali to zapitati ako imamo na umu da je Laufer predvođen Urbanom početkom devedesetih radio neusporedivo bolje pjesme od tadašnjih stvari svojih nešto mlađih kolega iz Fiju-Briju generacije, Hladnog piva ili Let3.

Ima li još uvijek mjesta za Damira Urbana na domaćoj mainstream rock-sceni? Naravno da ima, no problem je što on možda nikada nije osjećao da tamo pripada, a vjerojatno niti nikada neće.

Set-lista:
Žito
San o životu
Sunce
Hiroshima
Kauboji modre niti
Glas jeka
Magnet
Ništa sveto
Negativ
Spelujem ti ispriku
Ruke
Odlučio sam da te volim
Moja voda
Nebo
Mjesto za mene
Mala truba
Astronaut
- bis -
Moja
Robot
Otrovna kiša
- bis 2-
Ocean

teskt: Adrian Špoljar
foto: Dario Belić

Izvještaji