Recenzije

Bocellijev Božić za svakoga

23.12.2009. @ 07:59 Siniša Miklaužić

Kod božićnih albuma uvijek je teško biti inovativan i svjež jer poanta takvih albuma je većinom obrada starih, već dobro poznatih klasika na malo drugačiji (ali ne kod svakog i ne uvijek) način, a ove godine na taj potez odlučio se i talijanski tenor Andrea Bocelli.

Već od rođenja, Andrea je imao problema s vidom, a stvar se u potpunosti pogoršala u njegovoj 12 godini tijekom jedne nogometne tekme, nakon čega je ostao u potpunosti bez njega. Malo po malo, krenuo je žešće ka drugoj ljubavi, glazbi, postepeno učeći cijeli niz instrumenata, te je počeo pjevati i postizati značajne rezultate. Paralelno s razvojem glazbene karijere nije zaboravio na školu pa je uspio postati i doktor prava, ali ga ta profesija ipak nije pretjerano zanimala što pokazuje njegov kratki boravak u sudnici i potpuno posvećivanje glazbi.

Već od početka '90-ih., u Italiji se sve više čulo za glas Bocellija, zbog čega ga je i legendarni Pavarotti preporučio Zuccheru, a od tada se počinje pisati prava pop-opera bajka o Andrei Bocelliju kao svjetskoj zvijezdi. Uskoro je uslijedio i veliki internacionalni hit "Con te partiro", odnosno u suradnji sa Sarah Brithman pjesma se zove "Time to Say Goodbye" koja je u obje varijante pokorila svijet i od toga dana malotko ne zna za njega.

Teško je isfurati operu u pop-vode, a da se pri tome ne izgubi dio dostojnosti, a najbolji primjer za to bio bi Josh Groban i slični izvođači koje je jednostavno teško slušati. Od pojave Tri tenora naovamo, pojavili su se mnogi slični pjevači, a rijetki su uspijevali doseći kreativnu snagu kao Luciano Pavarotti, Jose Carreras i Plácido Domingo. Bocelli svakako spada u jednu od svjetlijih točka što dokazuje i s albumom "My Christmas".

Kao i mnogi slični božićni albumi, i na "My Christmas" se nalaze tradicionalne pjesme poput "Silent Night", "Jingle Bells", "Santa Claus Is Coming To Town", "White Christmas" i mnoge druge koje su otpjevane standardno na visokom nivou uz prekrasne orkestracije koje će se bezbrižno stopiti s atmosferom obiteljskog okupljana u blagdansko-praznične dane.

Kada imaš takve standarde i iznimne vokalne sposobnosti, teško je nešto promašiti i napraviti loše, a to se najbolje osjeća i na samom albumu koji od početka do kraja drži jedan nivo koji se ne spušta niti u jednom trenutku, bilo da se pjeva na engleskom, talijanskom ili nekom drugom jeziku kojeg je koristio na albumu, jer boja glasa i njegova interpretacija toliko opušta da se odmah zapjeva s njime kao da ste najstariji prijatelji.

Da je sama ideja o Bocellijevom božićnom albumu zanimljiva i neophodna, pokazali su i brojni gosti koji su se doslovno gurali za suradnju, a na kraju su prihvaćeni The Muppetsi, Natalie Cole, Mary J. Blige, za sjevernoameričko tržište i Reba McEntire što ukazuje da je Andrea Bocelli pravi sljedbenik Pavarottijevih koncerata u Modeni, gdje je pokojni tenor promovirao operu mladima kroz gostovanja velikih pop-zvijezdi.

Ovaj album je njegov Božić, ali isto tako i moj, pa tako vjerujem i svačiji tko imalo drži do proslave ovog blagdana, i prava ga je divota slušati.

Albumi