Aktualno
Smeće pod krinkom Broadwaya
14.12.2009. @ 23:30
U zagrebačkoj koncertnoj dvorani Lisinski u nedjelju, 13. prosinca pod varljivim i dubioznim imenom "Musical Broadway: The Best of Cats, Hair, Cabaret, Chicago" dogodila se kulturna sramota.
Dvije rasprodane predstave pod krinkom bombastičnih medijskih napisa o vrhunskoj produkciji, scenografiji, koreografiji i glazbi od navedenog publici nisu pružile ništa osim frustracije zbog doista potraćenog novca na skupe ulaznice za dvosatnu porciju amaterizma s lošim screensaverom u pozadini.
U službenom dopisu medijima stajalo je: "Velika pozornica, 40-člana skupina, velika imena, orkestar i pjevanje uživo, vrhunska plesna koreografija, bogata scenografija i kostimografija te sve ostalo omogućit će ljubiteljima mjuzikla da u jednoj večeri dožive najbolje od najboljih broadwayskih predstava i sve to uživo uz energiju plesno-glazbenog ansambla i orkestra, koji su dio mjuzikala od svoje rane dobi".
Lukavo artikulirano, dakako, kako bi se prodale ulaznice, tek spomenuto da koreografiju potpisuje Mojca Horvat, no krenimo redom.
Dolaskom pred doista veliku i široku pozornicu Lisinskog publika je zanijemila vidjevši da glamuroznu scenografiju čine tek gole daske dvorane te četiri stolice i četiri instrumenta za 'veliki orkestar'. Morali bi revidirati definicije orkestra jer se možda čak u nekoj novoj nomenklaturi orkestrom smatra kvartetić koji uz matrice tu i tamo opali koji ton, a zalomi im se i pokoji akord, no nećemo ih previše hvaliti da ih ne ureknemo.
Skupina od 40 članova vjerojatno podrazumijeva cijeli produkcijski tim, naravno, uz same izvođače, od kojih ne znamo ni jedno ime, a kamoli neko veliko. Mlada skupina koja nalikuje na amaterski studentski ansambl jedva da je u brodvejskim klasicima išta i otpjevala, izuzevši samog feminiziranog protagonista i partnericu koji su bili jednako uvjerljivi kao aktualne političke kampanje i parole iza njih.
Nizu mikrofonija koje su se sporadično javljale pridružile su se i parodije na "Mačke", "Chicago", "Kosu" i "Briljantin" čiji su songovi 'izvedeni' bez ikakve narativne strukture, bez niti poveznice i nemotivirano što je otežalo ionako nimalo budno praćenje 'spektakla'.
Sramotno je da se podcijenjenoj hrvatskoj publici pokušava servirati sjaj i glamur američkoga kazališta nad kazalištima bez transparentne najave da se radi o ljubljanskoj skupini koja u nedostatku vokala čak nije imala ni prosječnu koreografiju, jer sinkronizirano katatonično mahanje udovima nipošto nema veze s koreografijom, a posebice impresivnim i vrlo zahtjevnim rutinama kakve smo, da ne idemo izvan granica, mogli nebrojeno puta vidjeti u odličnoj hrvatskoj glazbeno-scenskoj produkciji.
Štoviše, odlične hrvatske interpretacije "Briljantina", "Chicaga" i "Kose" izvedene posljednjih šest godina na tren možemo ostaviti po strani i kao pedagoški primjer ponuditi ovim dobro upakiranim lakrdijašima izvedbu "Kose" koprivničke amaterske dramske skupine Hello dramatiziranu na 45. Festivalu hrvatskih kazališnih amatera koji su imati duhovitu i logičnu narativnu strukturu, dobro uvježban reprezentativan dio repertoara i, napose, vokalnu izvedbu na razini.
Vrhunac debakla bio je ogroman zaslon na kojem su se izmjenjivale statične fotografije i kolaži 'američkih ulica' da bi neupućena hrvatska prćija, kakvom nas se očito smatra, imala priliku vidjeti čega sve ima iza njenih kulturnih i geografskih granica.
Dovoljno je reći da se već tijekom prvog polusatnog (!) čina dvorana počela prazniti, a djevojke iz garderobe potvrdile su razočarenje prisutnih.
Barem iz poštovanja prema publici bilo je poželjno ukazati ranije o čemu se radi. Sramotno.
