Aktualno
Ples sa zvijezdama ska-punka u usponu
10.12.2009. @ 12:47
"Priđite malo bliže, nemamo svinjsku gripu", na početku jučerašnjeg koncerta rekao je pjevač i basist Superhiksa Petar Mladenovski, čime je dao do znanja što misli o zagrebačkoj sramežljivosti koja je njega i njegove kompanjone dočekala u Domu Željezničar. Publika kao da ga je poslušala, pohrlila do scene, te je tulum mogao prijeći u svoju glavnu fazu.
A u pred-fazi ove veselice kao izvođači scenskih radova sudjelovali su vokalno-instrumentalni sastav Čerkezi, koji se tako zovu s razlogom, gaje kombinaciju punk rocka s romskim i slavenskim (uglavnom ruskim) melosom. Ima ih petoro, kao u Moćnoj gomilici, bubnjar, basist, dva gitarista i pjevač produciraju zavidnu količinu siline.
Pjevač je vrlo aktivan na sceni, čime uveseljava publiku, ali rastužuje fotografe koji nikako da ga ulove mirnog, pristojnog i kultiviranog. Svoju muziku sviraju vrlo egzaltirano i pritom žele komunicirati što više emocija, ne štede sebe, instrumente, glasove.
Jednom riječju, Čerkezi su brzi, ali opasni. Pretpostavka je da nakon ovog nastupa imaju krvave jagodice na prstima, ali vjerojatno su se pomirili s time. A lijepo su mogli biti Hari Mata Hari Tribute bend, pa ne bi imali tih problema.
U 23:30 na scenu dolaze zvijezde večeri, skopski bend Superhiks, sastavljen od bubnjara, gitarista, dva trubača, saksofonista i basista/pjevača, koji upravo ove godine koja je na izmaku obilježavaju već 15 godina postojanja.
Makedonski muzičari i Zagreb se poznaju dugo, a nije naodmet spomenuti da su svoj zadnji album "I sega što?" (u prijevodu "I što sada") snimali u Zagrebu s Denykenom, a kao gost na pjesmi "Mislev deka znam" pojavljuje se pjevač Hladnog piva Mile Kekin. On i trubač Stipe (također iz Hladnog piva) gostovali su na ovom koncertu te svojim prisustvom donijeli još malo veselja u ionako živahnu atmosferu.
U 100 minuta koncerta Superhiksi su predstavili svoj recentni album "I sega što", a i podsjetili su na neke stare uspješnice. Okupljene nije trebalo podsjećati na pjesme kao što su "Mašenka", "Rade", a naročito ne na "Škembe čorbu", poznato jelo za koje će Mladenovski reći da je prva stvar kojom počinje svako triježnjenje.
U žanru u kojem sviraju Superhiksi, to je ugrubo ska-punk, nije problem postići žestinu, energičnost i razuzdanost, ali Superhiksi posjeduju sposobnost da zvuče istovremeno vrlo žestoko, ali i vrlo graciozno. Imaju neobično snažan smisao za melodičnost, iako ne sviraju klasičan pop, njihove harmonije su vrlo pitke.
Dodajmo tome pristupačne, plesne ritmove te sjajnu uvježbanost i dobivamo moćnu kombinaciju koja je spremna podići na noge maltene bilo koga. Energija je posebno bila opipljiva tijekom izvođenja pjesme "Ace of Spades", pjesme Motorheada, koja je verziji Superhiksa dobila zanimljivo čitanje (što se posebno odnosi na puhačke dionice).
"Žao nam je što Hrvatska nije na Svjetskom prvenstvu. Ali mi nismo nikad bili pa još uvijek pjevamo o nogometu.", glasila je Petrova najava pjesme "Gol". To je bila samo jedna od brojnih pošalica s publikom, a također se Petar nije libio porazgovarati s ton-majstorima, no tako je to kad je čovjek htio da mu bend zvuči dobro tijekom nastupa.
Superhiksi su odsvirali vrlo dobar koncert, pružili sjajnu zabavu, demonstrirali svoje odlično sviračko umijeće, te još jednom dokazali da na hrvatskoj rock sceni donose kvalitetu više. Uz jači, agresivniji marketing (sponzori, što se čeka?) i malo sreće s hitovima mogli bi harati prostorom bivše Jugoslavije kao sunarodnjaci im Leb i sol.
