Aktualno

Za ljubitelje jazza i The Beatlesa, i one koji će to tek postati

8.12.2009. @ 19:03 Muzika. hr

Dva zanimljiva vikenda očekuju zagrebačke poklonike svevremenske glazbe najpoznatije liverpoolske četvorke. U nedjelju smo imali čast nakon dužeg vremena vidjeti HGM jazz orkestar Zagreb u novoj ulozi, dok nas u petak u KSET-u očekuje tradicionalni godišnji koncert starih znanaca, The Beatles Revival Banda. Vrijeme događanja oba koncerta se kreće oko godišnjice smrti nikada prežaljenog Johna Lennona. Namjerno ili slučajno, nije ni bitno.

Za HGM jazz jokestar Zagreb kažu da je nastao prilično slučajnim putem, s namjerom da se tradicionalna druženja kroz ljetne jazz škole u Grožnjanu protegnu na cijelu kalendarsku godinu. To je bilo prije preko sedam godina, a od tada je HGM jazz orkestar postao jedan od vodećih jazz ansambala u Hrvatskoj, s brojnim priznanjima i gostovanjima u inozemstvu.

Nedjeljni koncert je konkretno poslužio za promociju CD-a "HGM jazz orkestar Zagreb plays Beatles" koji se od nedavno može naći i u prodaji.

Kino SC-a je bilo popunjeno prilično bolje od mojih očekivanja te je struktura publike bila doslovno po onoj poznatoj narodnoj krilatici, od 9 do 99. Vjerojatno zbog pokroviteljstva HGM-a (Hrvatske glazbene mladeži), čak se kretala puno više prema onoj skupini od 9.

Radilo se o čistome jazz instrumentalnom koncertu te, iako sam pretpostavljao takav način izvedbe, ipak sam se nadao vokalu u nekoj, makar i sporednoj ulozi. No vokalne melodije su odsvirane isključivo od strane puhačke sekcije, i to sa vrlo dobrim rezultatom.

Što se tiče promatranja skladbi koje je izveo orkestar u svjetlu samog pojma 'obrada', ovdje taj termin treba vrlo široko shvatiti. Pjesme su korjenito aranžerski izmijenjene te u svakoj kompoziciji vjerojatno više od pola odsviranih nota od strane HGM jazz orkestra nikad nije bilo skladano od strane Lennona, McCartneya ili Harrisona, a bogami ni Ringo Starra.

Umjesto prilagodbe jazz-glazbenika popularnoj glazbenoj formi 'verse-chorus-verse-bridge-chorus', pjesme The Beatlesa su prilagođene jazz-formi. To naravno uključuje trajanje izvedbi u vremenu duljem od 5 minuta, brojne solo-dionice te povremene improvizacije.

"Day Tripper", jedna od najbržih pjesama The Beatlesa koja je služila za podizanje publike na noge tijekom njihovih koncerata te doživjela mnoge još eksplozivnije obrade (možda najbolju od strane Jimija Hendrixa), u ovoj jazz-izvedbi je usporena skoro do neprepoznatljivosti te pretvorena u baladu. Rezultat je bio izvrstan te je ovaj aranžman otkrio neku dosad nepoznatu dubinu ove pjesme koja se ipak gubi u bržim verzijama.

Jedna od najljepših balada, "Here, There and Everywhere", je pak dobila potpuno suprotno tretman. Poprilično aranžerski ubrzana, te uz pomoć Hrvoja Rupčića na udaraljkama (koji je također gostovao i na "Eleanor Rigby"), čak je dobila jedan funky prizvuk. Kao jedini pravi podbačaj sam doživio obradu "Michelle", koja osim što je izgubila gotovo svaku dodirnu točku s originalnim djelom, niti u obradi nije oduševila.

Od ostalih vrlo dobro obrađenih pjesama tu su se našle i "Norwegian Wood" za otvaranje, "A Hard Day's Night", "Can't Buy Me Love" i "Ticket To Ride", da bi veliko finale uslijedilo s "Hey Jude" u kojoj su članovi orkestra po prvi puta pustili glas u zadnjem sing-along dijelu.

Svi koji su očekivali od ovog nastupa slijepo praćenje originalnih melodija The Beatlesa uz blage modifikacije, vjerojatno su ostali malo razočarani. Kao što smo rekli, aranžerska rješenja su išla ipak u smjeru da su The Beatlesi bili samo temelj za daljnje razvijanje kompozicija.

Za mene, redovnog posjetitelja bučnih i zadimljenih koncerata, velikog ljubitelja The Beatlesa te vrlo površnog poznavatelja jazza, zaista ne postoji bolji početnički tečaj za svijet jazza od ovog sinoćnjeg koncerta. Da parafraziramo Dražena Siriščevića, ovo je bila večer za ljubitelje jazza i one koji će to tek postati.

tekst: Adrian Špoljar

Izvještaji