Aktualno
Canetove mudrosti za blagdan svetog Nikole
6.12.2009. @ 15:24
Partibrejkers + Ibis
| Datum i vrijeme: | subota, 5.12.2009. 21:00 |
| Mjesto održavanja: | Tvornica kulture, Zagreb |
| Cijena ulaznice: | 100 Kn |
Kada u nogometnom kontekstu kažemo da nam stiže 'dragi gost', to obično znači da domaćoj momčadi na noge stiže limitiran tim kojemu će s velikim zadovoljstvom domaćini uvaliti nekoliko komada bez da se iole oznoji. A kada u glazbenom kontekstu kažemo da nam stiže 'dragi gost', to onda znači da nam stižu respektabilni umjetnici koji ne samo da će domaću publiku ostaviti oznojenu nego ih i zadiviti bravurama i dojmljivim interpretacijama.
Partibrejkersi svakako spadaju u kategoriju dragih gostiju koji već četvrt stoljeća nude nabrijani blues-punk, protkan grubim i neuvijenim, 'uličnim' opservacijama pjevača Zorana Kostića Caneta i gitarskim majstorijama Nebojše Antonijevića Antona.
Njihovi koncerti su po definiciji žestoki, intenzivni i beskompromisni, a takav je bio i ovaj u zagrebačkoj Tvornici kulture.
Gost večeri, grupa Ibis je otvorila koncert svojim autorskim pjesmama koje vuku korijene iz garažnog rocka 1960-ih. godina, a ima i power-popa. Ibis djeluje u postavi dvije gitare, bas i bubanj. Njihova glazbena mješavina bi se mogla opisati na tromeđi Big Star - Byrds - Beau Brummels, a ima nešto i s prva dva albuma grupe Love.
Članovi grupe Ibis izgledaju kao zaštitari lokalnog tajkuna koje je ovaj poslao na team-building da se malo opuste pa su ovi umjesto paintballa odlučili zasvirati. Muzika grupe Ibis je solidno odsvirana iako im malo žestine i vožnje po rubu ne bi loše došlo. Za jednog rock pjevača njihov vokalist je na sceni premalo bahat i prepotentan. U planu je izdavanje albuma, a ovo što su pokazali na sceni zvuči obećavajuće.
Koju sekundu iza 22:47 na scenu se penje skupina svirača koja po imenu zvuči kao neprijatelji svakog tuluma, a s glazbene strane žurke i njihovi uradci se slažu više nego dobro. Publika je grupu prihvatila od prve pjesme, a na "Zemljotres" i Tvornica se zatresla.
Laki i Darko kao ritam sekcija, Anton na gitari i Cane kao meštar ceremonije i pjevač zabavljali su publiku nepuna dva sata te pružili inspiriranu svirku. Uostalom, Partibrejkersi se ni ne znaju štedjeti ni kalkulirati - zvuk je bio jak, prodoran, bučan, zveckav i nervozan, a za mimoze kao ja i preglasan.
"Noćas u gradu" je bila popraćena bogatstvom lasera, a izvedena je s nešto više energije nego pjesme do nje, što je publika znala cijeniti. Vrhunci koncerta što se tiče interakcije publike su očekivano bili "Rođen loš", "Hipnotisana gomila" i "Kreni prema meni", dok je kod "Hoću da znam", kao i kod "Noćas u gradu" primijećena najveća doza izvođačke inspiracije. Zadnja stvar u regularnom dijelu bila je "Ulični hodač", koja se oduljila uslijed instrumentalističkih dionica.
"Mesečeva kći", "Ona živi na brdu", "Gramzivost i pohlepa" i "Stoj Džoni" bile su dio bisa, odsvirane uobičajeno silovito i uobičajeno protutnjale su i kroz uši slušatelja i kroz smogom popunjenu Tvornicu.
Osim što su Partibrejkersi zvučali kao da im život ovisi o tome, kao zadnji dokaz Canetove iscrpljenosti na samom kraju navodim mu riječi: "To bi bilo sve. Idemo da umremo. Ćao."
