Recenzije
Izoliranje od sreće
13.1.2010. @ 09:18
Ghost Brigade
Isolation Songs

| Datum izdanja: | 3.8.2009. |
| Izdavač: | Season of Mist |
| Žanr: | Metal |
Naša ocjena:
| |
Popis pjesama:
-
- Suffocated
- My Heart Is A Tomb
- Into The Black Light
- Lost In A Loop
- 22:22 - Nihil
- Architect Of New Beginnings
- Birth
- Concealed Revulsions
- Secrets Of The Earth
- A Storm Inside
- Liar
Iz Finske dolazi masa bendova, a nakon što ih je godinama Him predstavljao u svjetlu romantičnog i mračnog rocka, Ghost Brigade su svoju pažnju zaslužili još jednim metalnijim i manje-mainstream pristupom. Prvi put sam na njih naletio među preporukama u Metal Hammeru gdje su usporedbe učinile svoje.
Ljudi imaju svoj drugi album - "Isolation Songs" i pored svačega što se pojavljuje, zaslužuju da ih se spomene.
S prvijencem svi su im pripisivali ulogu loših kopija Neurosisa (ponajviše radi vokala), a kako su sada dijelom nekakve dark metal scene, ono što ljudi vole kod Paradise Lost i Katatonie voljet će i ovdje. Ghost Brigade sviraju patničke kitice koje redovito začine melodičnim refrenom (ili nečime), ali treba naglasiti da to ne rade kao i milijuni metalcore bendova da samo sneno zapjevaju o ljubavi, već melodiju najčešće postižu gitarama i normalnim pjevanjem.

Kroz 11 stvari dogodilo se nekoliko oprečnih stvari - depresivne i bolne kitice kao na "Suffocate", "Birth" i "Lost In A Loop" su slične i začinjene spomenutim pjevanjem. Upravo ti široki plovni refreni izvlače pjesme, ali što dalje idemo s albumom i ti dijelovi postaju jako teški za međusobno raspoznavanje.
Ta sudbina nije zadesila jedino odličan instrumental "22:22 - Nihil" i najbržu i najritmičniju "Liar" kakva im, na žalost, baš i ne paše. "Architect Of New Beginnings" i "Concealed Revulsions" su najbolji pokazatelji i dobrih i loših stvari vezanih uz ovaj bend. Odlične stvari s odličnim dijelovima, melankolične i spore. No, u isto vrijeme stvari uz čije melodične dijelove se čovjek nekoliko puta zbilja zapita - 'Čekaj, je li ova pjesma već bila?'
Mračni sporiji metal opet je praćen urlajućim vokalom kao što to rade Neurosis, a kada zapjeva podsjeća i na Deftonese, Katatoniu, ali i na ostale bendove koji su nešto pokušavali na prijelazu tisućljeća. I tako su oni odskakali iz očajničkih urlika u emocionalne melodične dijelove i snimili album koji ima svaku pjesmu dostojnu hita u tom žanru, ali sve zajedno jednostavno je preslično i ponavljajuće.


