Aktualno
Gdje ima lima, ima i vatre
29.11.2009. @ 16:28
Kočani orkestar
| Datum i vrijeme: | subota, 28.11.2009. 21:00 |
| Mjesto održavanja: | Tvornica kulture, Zagreb |
| Cijena ulaznice: | 60/80 Kn |
Zagrebačka Tvornica je 28. studenog ugostila prinčeve sedmoosminskih i srodnih ritmova, makedonski romski puhački sastav Kočani orkestar. Oko 22:20 krenula je povorka ljudi odjevenih u nešto na što modni savjetnici čupaju kosu i oboružanih limenim puhačkim glazbalima kroz ulaz za publiku ravno na scenu dajući poruku: nema granice između izvođača i publike, svi smo mi jedno, i dobro ćemo se zabaviti.

Tako je i bilo: filozofija je bila - sve prolazi, samo da je zabavno i prije svega plesno. Miješat će se razni ritmovi, improvizirat će se, bit će gosti, trbušne plesačice, sve u cilju da se napravi dobar show i da se publika dobro napleše.
Kočani orkestar žive život punim plućima, a takva im je i glazba. Trebaš imati velika pluća da pušeš u onakve limene svirale. "Mi smo ljudi Cigani, sudbinom prokleti", bio je stih koji mi se vrzmao po glavi dok su na sceni strastveno i vatreno pržili Kočani orkestar. To je ekstrovertirana muzika koja vrlo izravno komunicira publici ono što je na pameti njihovim sviračima, bila to tuga, veselje, ili nešto treće.
'A gdje je granica između toga i turbo-folka?', pitat će se moj imaginarni prijatelj. Muzika Kočani orkestra doista jest vrlo ritmična i funky (ritmovi ponekad zvuče kao okretanje propelera, zarazni su i plesni), a proizlazi iz romske folk glazbe. Tko zna gdje je granica? Romskoj glazbi postavljati granice (i ne nužno samo romskoj) i ukalupljivati u žanrovske ladice je otprilike kao probati rukom zaustaviti slapove Nijagare.
Uostalom, surađivali su s Beirutom, a tko zna, možda je Radiohead idući, nemojte se kladiti protiv toga.
Isto tako kriviti romsku glazbu za turbo folk je kao da krivimo Afroamerikance koji su pjevali svoje tužaljke na plantažama jer se iz toga izrodio danas očajan i nejestivi glazbeni pravac rhythm and blues. A kad spominjemo suradnje, na koncertu u Tvornici imali smo prilike vidjeti kako nekadašnja dance pjevačica Ella funkcionira u ovakvom kontekstu. Rezultat je bio dobar: Ella se pokazala kompetentnom gošćom i donijela interesantne vokalne interpretacije.
Makedonski Romi su standardno miješali sve i svašta, po principu bratstva i jedinstva su se izmjenjivali na solo-dionicama, a najjači su dojam ostavljali kada bi pravili zvučne uragane pomoću svojih puhačkih instrumenata i držali se zadanih struktura, te kad bi izvodili pjesme s pjevanjem - tada bi njihovi najjači aduti - neposrednost, komunikativnost i strastvenost još više dobili na snazi.
Solo-dionice su se doimale da su u velikoj mjeri improvizirane, ali Bože moj, treba malo i isprobavati druga zvučna rješenja, iako te improvizacije i nisu zvučale posebno zanimljivo.
Publika je bila vrlo raspoložena za plesanje. Na ovakvom koncertu zanimljivo je bilo promatrati profil publike - na jednom mjestu možete naći alternativce iz Močvare, a dva koraka dalje od njih ljepotane kojima je koncert Kočani orkestra samo predigra za pravu stvar - Ludnicu.

