Aktualno
Puta madre! Što je to bilo?
28.11.2009. @ 21:01
Imati dva albuma u karijeri i imati ovakav odaziv publike obavezno znači i postići nešto. Za dečke iz Kawasaki 3p-a koji tvrde da su zadovoljni i svirkom pred 15-ak svojih prijatelja, ovo svakako znači onda još i više.
Dok su se s druge strane Zagreba tresli podovi Arene pod nogama obožavatelja Backstreet Boysa, u Tvornici kulture samo što nisu propali.
Oko 22:40 je počela prva stvar koju nisam čula jer je guranac u garderobi bio beskrajan, ali kad smo ušli u koncertni prostor, iako je svirala tek druga stvar, tamo je već sve bilo u potpunosti zakuhano. Zadimljena i krcata Tvornica u kojoj već divlja sva sila ljudi, popunjavajući 90 % prostora, uključujući i one u Tvorničkom mini-amfiteatru i na tribinama iznad. U takvoj je atmosferi protekao čitav koncert, sve do poslije ponoći.
Kako je već spomenuto, imaju 2 albuma, tako da su oba bila većinski prožeta kroz set listu. Snifali smo glu, bili Fegeti i jedina Antonija, bilo nam je tak-tak (ok, ovo se ne smije doslovce shvatiti), poharali su Bugari, provozali su nas u K3p ringišpilu iako je murja bila spora, Ni da ni ne, posjetio nas je najjači čovjek na svijetu, Mate Parlov, ali iznenađujuće ne i 'big muchacho' Klint Istvud, iz šume je izletio Mali Medo, Zec, Sob i Indijanac-vi gata om.
Šaroliko društvo, kao što se vidi, u kojem nije falilo ni seksa, i to 7-minutnog u kojem su izašle dvije vrlo skromno obučene tete koje su u tih 7 minuta skinule i još manje od tog skromnog. U pozadini je mnoštvo bubnjara i Tomfa u svom deliričnom ''ooo daa'' prezentirao pjesmu "Jebanje" s prvog albuma.
Iako je i dotad bilo teško micati se u prvim redovima, sad je bilo nemoguće uopće udahnuti. Dečki iz svih kutaka dvorane su s fotoaparatima i kamerama pohrlili što bliže ogradi kako bi dobili što bolji pogled na te dvije tete koje su sad već ostale samo u visokim potpeticama, tangama i kacigama koje su postale Kawasakijev novi marketinški znak s izlaskom albuma "Idu Bugari".
S desne strane stagea nalazila se dizalica (pravi graditeljski termin za to žuto što diže potražite na službenim stranicama Visina d.o.o), koja je Tomfu dizala neka 2-3 metra uvis, a Demirel je svojim flügehornom pokušavao doprijeti do njega, no jao, ruke su mu bile kratke (bar kad se zavare).
U mnogim trenucima publika je padala po podu prekrivenom staklenim pivskim bočicama što mi i ne zvuči kao najrazboritija odluka za punk koncerte pune najvećih pivopija. Tu ide primjedba Tvornici, osim na ventilaciju čija je ocjena -2; točionice pive i plastične čaše su nužne za ovakve prigode.
Na bis su se vratili s pjesmom "Anđelko" za vrijeme koje su sa stropa padale (za one koji žele ostati u romantičnom duhu, s neba su padali, da, s neba) male srebrne konfete koje su se lijepile za naša jadna mokra leđa i lica. Pa neka se sad netko usudi reći kako Kawasaki 3povci ne mogu biti romantični.
Nakon toga na stage se popela Tomfina družica u pjevanju, odlična Đana Šegon (informacija tko su one dvije bi bila još poželjnija?), i majstorski odradila, kao da je oduvijek s njima, svoj dio u "Brže Pavloviću - Mašina". Potom je ponovljena "Puta Madre", koja ni treći put ne bi bila viška, jer je feedback bio jači i od one mrke dizalice s desna.
Drugi bis su nam dali s "Malo vas je", a s obzirom na to kako ih je publika i zvala ('malo vas je malo vas je pičkice') dobila je što je htjela. Svelo se u biti na neko natjecanje u kojem su 3povci ipak izvukli pobjedu, potpomognuti bijesnim Demirelom na mikrofonu i tom svom silom bubnjara u pozadini.
I tako smo pokunjeni porazom, mokri, umorni, ulovljeni žustrom štucavicom izazvanom manjkom kisika, žedni, gladni ali zadovoljni i puni dojmova napustili Tvornicu oko ponoć i pol. Spektakl je bio najavljen, spektakl je bio odrađen.
