Aktualno

Veliki dubrovački trubadur održao odličan nastup u Gavelli

27.11.2009. @ 11:57 Nikola Burčul

Sinoć je u zagrebačkom kazalištu Gavella koncert, kojim je obilježio 45 godina umjetničkog rada, održao legendarni Ibrica Jusić. U više od dva sata odličnog koncerta nazvanog 'Od Shakespearea do sevdaha' predstavio se još jednom kao energični izvođač koji zna održati izvrstan koncert sazdan od vlastitih pjesama i od mnogobrojnih prepjeva.

Za tri dana kazalište Gavella slavi 55 godina od kada je zgrada kazališta službeno otvorena (5. studenog 1954.). Sinoć je u istom kazalištu koncert na kojem je obilježio 45 godina svog umjetničkog rada održao 65-godišnji Ibrica Jusić.

Najmlađi u kazalištu sinoć je zasigurno bio Ibričin novi pas Bond koji je jučer navršio prvih pet mjeseci. Pet je također i ocjena sinoćnjeg koncerta ovog legendarnog dubrovačkog trubadura koji je još jednom dubrovačke skaline zamijenio interijerom jednog kazališta u metropoli da bi publici predstavio svoj 'one man & one dog show'.

Ibrica i njegov sisavac (kako je to nekad zafrkantski formulirao Mile Kekin) u slabo popunjenoj Gavelli koncert je otpočeo legendarnom pjesmom "Ponoć" te nastavio s "Dubrovačkom jeseni" i "Moderato Cantabile".

Slijedio je set prepjeva Leonarda Cohena s Ibričinog albuma "Hazarder", "Zbogom malena/So Long Marianne" i "Ptica dugim letom/Bird On The Wire", a nastup je nastavio sevdahom s njegovih albuma "Amanet 1&2".

Nakon što je otkrio da mu je najveći uzor veliki tenor Enrico Caruso nastavio je večer s "Jubi san vašu 'ćer", "Još uvijek ne znam neke važne stvari", "Sit svega toga", "Trubač sa Seine", "Balada iz predgrađa" i "Emina".

Veliki aplauz malobrojne ali glasne publike zaorio se Gavellom kroz prve taktove popularne "U svakom slučaju te volim" nastup je nastavljen s "Pismom ćali", "Nemoj poći sad", "Amsterdamom" a Ibrica je prisutne upozorio - budući da se izbori približavaju - "Ne dajte da vas zavedu". Koncert je kraju priveden pjesmama "Mačka" i "Finili su, Mare, Bali" a završen je tek nakon tri bisa.

Ibrica je predstavio presjek Shakespearea, Brela, Cesarića, Arsena, Cohena i dr. koji su neizmjerno utjecali na njegov umjetnički rad i još jednom dokazao da mu na ovim prostorima - naročito nakon Milorada Šobića misterioznog povlačenja sa scene - nema konkurencije.

On odlično pjeva, a na gitarističkom stilu, crescendu u kojem završava brojne izvedbe te naročito na spretnom fingerstyleu bi mu danas pozavidio i jedan Cohen. Sam na pozornici s gitarom u ruci Ibrica jedino nije uspio pridobiti pažnju mladog Bonda koji se nezainteresirano pokraj glazbenika valjao, spavao, grizao kabel te na kraju koncerta trčao i lajao.

Ibrica je šansonjer starog kova, jedan od posljednjih pravih 'kauboja' i 'desperadosa' koji se s gitarom u jednoj i s psećom uzicom u drugoj ruci, obavijen maglom boemštine i prepun bogatog iskustva kreće današnjim glazbenim prerijama na kojima se počinje osjećati snažan nedostatak autora i interpretatora poput njega.

Izvještaji