Aktualno
Svi smo Picksiebneri
27.11.2009. @ 11:41
Kada bi zagrebačka country skupina Picksiebner svaki dan nastupala kod mojih susjeda, stalno bih ih posjećivao, za razliku od sada, kad se osim 'prekoplotnih' pozdrava gotovo nikada ne viđamo na 'čašici razgovora'.
Možda je to i dobro, jer obično se zna reći da je 'svakog gosta pola sata (u zadnje vrijeme i manje) dosta' pa smo si ovako, u varijanti slabijeg komuniciranja, možda i bolji nego mislimo. No nije da mislim da si sada nismo dobri, ali došla su neka druga vremena i čini mi se da se, osim za prijateljska druženja, za sve nađe prostora i vremena.
Koja, ako ništa drugo, donose barem mali, prividan bijeg od svakodnevnih obveza, koja nam, općepoznato, sve češće i više uzrokuju stresove i povećavaju ionako veliku koncentraciju depresivnosti u našem organizmu. Druženja kakvo je u zagrebačkoj Tvornici Katran, koja je, u biti to nekada bila, priredio Picksiebner - baš pravo prijateljsko druženje.
A kad se tome doda još i jednosatna svirka, na kojoj je promoviran novi album benda "Trkaća svinja" koji se na sceni 'zasmeđio' ovih dana, kud ćeš bolje druženje. Iako se radilo o, kako su sami dečki najavili, koncertu za prijatelje 's pozivnicom', prostor koji se nalazi na katu bio je gotovo ispunjen, rekao bih s, otprilike tristotinjak ljudi pa je cjelokupan događaj poprimio posebniju dimenziju.
Posebniju iz jednostavnih razloga; usprkos žamoru i stalnom komešanju i premještanju uzvanika, imao je neku, pomalo skrivenu, intimniju atmosfersku 'nit', a usto, evidentno je da Picksiebneri zaista imaju puno prijatelja, koji cijene to što rade, a to ih, u današnjim društvenim prilikama, čini jako bogatima. Ljudskim, naravno, vrijednostima, a mislim da to oni jako dobro znaju.
Zabavna, opuštena atmosfera, u kojoj se stjecao dojam da se svi međusobno poznaju i poštuju, u kojoj su svi bili iznimno dobro raspoloženi, nešto je na što se rijetko nailazi, pa moram priznati da sam se na malo kojem muzičkom 'happeningu' tako ugodno osjećao kao na ovom, kojem je koncert Picksiebnera bio pravi šlag na tortu, premda je čak bio planiran i kao 'popratni' sadržaj cjelokupnog događanja. Ako i je bio tako zamišljen, ispao je i više nego dobar.
A da se na našoj country sceni doista nešto ozbiljno, nešto veće događa, da su ju Picksiebneri izvukli na površini, dokaz je, uz već navedeno, i sasvim pristojan interes medija, s obzirom da se na razgovore s dečkima trebalo pričekati u redu, što je i više nego dobro. Za njih, a i za našu kompletnu muziku, ne samo za country, koji sada više ne kuca, nego lupa na vrata.
Koncert je koncepcijski bio podijeljen na dva dijela: u prvom, dužem, odsvirana je većina naslova s novog albuma "Trkaća svinja", dok je onaj drugi 'obuhvatio' one s prvog albuma "Picksiebner" iz 2007. godine.
Krenulo se s "Erik trkaća svinja", izuzetno simpatičnom pjesmicom, pa je uslijedilo "Srebrno vreteno", "Drvena bačva", "Stari momci" s Bobom, "Rastu im rogovi", a stigla je na red i najpoznatija, "Bolje grob nego job" sa, za vrijeme, ali i prije i poslije nastupa, odlično raspoloženim Milom Kekinom, koji se još malo zadržao s Picksiebnerima i 'konobario'.
Izuzev "Bolje grob nego job", druge pjesme nisu toliko uzdigle publiku, ali su se slušale poprilično pozorno i s punom koncentracijom. Jer, Bože moj, nismo ih do sada još čuli, no sigurno je da među njima, poglavito tu mislim na 'svinju', ima nekoliko njih koji će vrlo brzo ući u memoriju i uz koje će se već na narednom koncertu puno veselije skakutati.
Samim tim jer ih je bend, s kojim je opet nastupio naš usnoharmonični velikan Krešo Oremuš i mladi gitarist za čije sam ime zaboravio pitati (ispravit ću tu grešku idući puta), jako dobro izvježbao.
Tijekom ovog dijela nastupa prisjetio sam se vremena dok su se čekali koncerti da se čuju nove pjesme, a izlasci albuma bili događaji veći od državnih blagdana.
Što se tiče pjesama s prvog albuma, uglavnom poznatih covera, poput "Lincoln Town", "Cotton Fields", "Crossroads", pa i prearanžirane "Should I Stay Or Should I Go", one su očekivano izazvale puno jači izljev emocija kod publike i nešto više poskakivanja, 'movinga', kao i odobravajućeg dizanja nekima sve težih ruku.
Šteta je tek da je svirka potrajala samo sat vremena, samim tim što su naši, u zadnje vrijeme najeksponiraniji 'kauboji', opet napravili odličnu feštu, kojoj nije naškodilo niti nekoliko 'razglasnih zavijanja', samim tim što je i sound za prostor u kojem se održao koncert bio sasvim solidan. A da i nije bilo tako, koga uopće briga. Kad je tako dobra ekipa, kad vlada tako dobra 'vibra', fućkaš sound.
Nakon odrađenih obveza s medijima, Picksiebneri su druženje nastavili s prijateljima, i, moram priznati, nije im bilo lako. Sigurno puno teže nego odraditi 'gig', jer trebalo je vidjeti sve te ljude, pozdraviti ih, popričati, poslikati se s njima i još štošta drugo. Koliko sam vidio, a i znam to otprije, te 'obveze' nisu izbjegavali. Naprosto radi toga jer se doista radi o jednostavnim, običnim, najobičnijim, 'našim' ljudima, i zato sam, jednako kao i ekipa iz Skynyrd Crowda s kojom sam proputovao više od 200 km da budemo dijelom ovog događanja, ponosan i sretan što me smatraju prijateljem i što su mi omogućili da se družim s njihovim prijateljima.
Osjećaj da sam u društvu u kojem su svi, ali baš svi svima dobrodošli, toliko je danas rijedak da ga, ako se ukaže ista ili slična prigoda, nemam namjeru propustiti opet doživjeti. A i drugima koji 'nanjuše' sličnu prigodu preporučam to isto.
foto: Tihomir Pavlinjak
