Aktualno
Splićanin iz Rijeke osvojio Zagreb
27.11.2009. @ 12:09
"Povedi me na otok ljubavi" poručio je Neno Belan u zagrebačkoj Tvornici 26. studenog u pjesmi "Ivona" okupljenima koji su se stiskali kao sardine u konzervi. Belan s pratećim bendom Fiumens došao je u Tvornicu samo s jednim ciljem: poginuti na koncertu, a usput zabaviti publiku.
Kako drugačije objasniti da je koncert trajao gotovo tri sata (pedantni potpisnik ovih redaka je utvrdio da mu je do okruglo tri sata boravljenja na sceni nedostajalo par minuta), da mu se znoj cijedio kao da je na dalmatinskoj plaži kada peče zvizdan, i to sve u Tvornici čija je ventilacija po mom skromnom sudu na nivou plinske komore.
U ta tri sata (minus par minuta) Belan je uspio prosvirati gotovo sve značajnije pjesme iz svoje impozantne karijere, zabaviti publiku i napraviti pravi tulum. Bila je prava mediteranska atmosfera, publika se 'dimila' kao pršut, a Belan je do zraka uspijevao doći valjda jer su ga girice i cipli naučili vještini disanja na škrge.
A kako li je u toj vrućini s puno vlage uspio cijelo vrijeme izdržati s kapom na glavi, to je pitanje na koje je teško dati odgovor. Možda je imao ispod kape mini-frižider ili pokoju posudu s ledom.
"Nadam se da ste u Tvornicu ušli s čistom pozitivom", na početku je rekao Belan. Odmah nakon "Ivone" slijedila je "Ella EE", posveta pokojnom Dini Dvorniku, "Ludo zaljubljen" je odavanje počasti Zdravku Bajanu, a "Kucaj opet" Richardu Pennimanu, poznatijem pod imenom Little Richard. Belan je uostalom baštinik sunshine popa pedesetih i šezdesetih godina, a na spomenutoj "Ella EE", te na "Sunny Day" (još jedna pjesma Zdravka Bajana) je pokazao da se nalazi i u funku.
Tijekom koncerta pridružuje se i brass sekcija, predvođena saksofonistom Jakšom Kriletićem, Marko Tolja gostuje na pjesmi "Bambina", "Srce od leda" je izvedeno s Klapom More, također je gostovao i Hari Rončević, a Belanove žice na gitari popuštaju pod naletom laserskih valova.
Svaka se pjesma pjeva s publikom, a valja reći i sljedeće: unatoč tome što Belanova karijera traje oko 25 godina, ovo nije bio nostalgičan koncert koji će okupljati tete i stričeke starosti od 40 godina na dalje, koji će za šankom kukati kako je današnja mladež zla i pokvarena. Vrlo je očito da je Belan svoju našao publiku i u novim naraštajima, unatoč relativno rijetkim novim izdanjima nosača zvuka (svega dva albuma u zadnjih 10 godina).
Belan i Fiumensi su pružili solidnu svirku (naročito ako se uzmu u obzir klimatski uvjeti), ali dojam je da bi im sasvim dobro došao još jedan gitarist, pa nek se zabavlja sa štimanjem gitare kada reflektori oprže. Jest da bi se u tom slučaju lova dijelila na više dijelova, ali Belan bi bio rasterećeniji, a sam zvuk bogatiji: pokoji gitaristički uragan bi dodao još više nepredvidivosti u Nenin izričaj. Recimo, "Dotakni me usnama" je kao stvorena za jedan opaki gitaristički duel.
"Zar nema više nas", "Rijeka snova", "Điri điri", "Beat na moru" su ostavljene za posljednju fazu koncerta, a sam nastup je zaključen ponovljenom "Srce od leda". "Posljednji ples", "Miriše jugo" ili "Na kraju sna (Neka zvone zvona)" ostavljene su za neku drugu prigodu.
Belanova košulja bila je na kraju koncerta skroz mokra, slijedio je kratak pozdrav publici i zasluženi odlazak u garderobu.
foto: Borna Čavrag & Zoran Tučkar
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
