Recenzije

Njegova muzika, naša kuća

27.11.2009. @ 16:00 Zoran Tučkar

Došavši u period kad se 'punti' zbrajaju, Arsen je probrao pjesme, a izdavačka kuća Croatia Records objavila četverosveščani box set pomoću kojeg se nove generacije mogu jednostavno i relativno brzo upoznati s opusom ovog iznimnog glazbenika i pjesnika.

Riječ je o kompilaciji koja pokušava objediniti sve što je Dedić dotakao u svojoj karijeri i, naravno, možemo odmah konstatirati da je to uzaludan posao, iz razloga što je Dedić dotakao previše toga. Poput Boba Dylana imao je različite umjetničke faze. I ne samo to, bio je zapažen i u kategoriji primijenjene glazbe (sjećamo se reklame za Ledolinu u kojoj je između ostalih nastupala i tada neafirmirana Nina Badrić), glazbe za razne serije, filmove i kazališne predstave.

Prvi disk je nazvan "Ljubavni komadi" i, u skladu s tim, donosi pjesme ljubavne tematike koje su svojom kvalitetom otišle u besmrtnost. Nije nužno da je riječ o odnosima dečko-cura, muž-žena, nego i otac-kćer: u "Sandra 1989" će Arsen bez krzmanja u prvom licu zapjevati o vrlo nesavršenoj brizi za kćerku. Karakterizira ga 'zvuk toplog cinizma', odnosno svilenkasti aranžmani koji se nadopunjuju s uglađenim, ali direktnim i često oporim stihovima, pomalo na tragu Scott Walkera i Leonarda Cohena.

U trubadurskom opusu Dedića značajnu ulogu igraju i protestne pjesme: ako pogledate naslove na trećem disku box seta nazvanom "Budnice" jasno je zašto ga političari ne zovu u predizbornim kampanjama: "Ratni profiteri", "Ministarstvo straha", "Svete krave", "Stari vuci", "Seosko groblje I i II" i mnoge druge imaju snagu razoriti 90 % ionako ispraznih predizbornih parola.

Stihovi iz pjesme "Stari vuci" "Oni nikad neće pasti, nove face, stari znanci, bilo tko da je na vlasti - na kraju se kolju janjci" jedna je od najjačih kritika političkog populizma i topla preporuka za duhovnu obnovu od prevelike količine predizbornih obećanja.

Ako moramo reći koji je nedostatak na "Budnicama", možda je u tome što je Dedić previše koristio umilne aranžmane. Kod "Starih vuka" vidimo kako instrument prodornijeg tona, kao što je to usna harmonika, može još više pojačati oštricu same pjesme i šteta je što tu strategiju nije koristio češće.

Svoju najveću snagu Arsen je imao kad je inspiraciju crpio iz folklora: dalmatinski narodni melos mu je davao onu glazbenu neposrednost i izravnost u komunikaciji emocija koju nije imao u svom klasičnom kantautorskom izričaju, kad je više igrao na suzdržanost i stavljao slušatelja u situaciju da više 'kopa' po stihovima i sam se igra sa značenjima.

Vrlo je zanimljivo čuti Šibenčanina Dedića kako funkcionira u kontekstu kajkavskih popevki. Upravo se od toga sastoji drugi disk: imenovan "Narodne pjesme", dobivamo sjajan primjer kako narodna glazba nadograđuje umjetnikov izričaj i kako umjetnik daje svoj obol narodnoj baštini. To je glazbeno najvredniji dio opusa, iako, daleko od toga da je ostalo za baciti.

Četvrti disk je vrlo ekscentričan i kao takav sve ono što prethodna tri nisu: dok su ostali diskovi 'zbrojeni', tematski uređeni, ovaj donosi stvarno svašta, i kao takav težak je za slušanje jer mu nedostaje barem mala nit vodilja koja bi postavila kontekst cijele priče.

Trebao bi se zvati "Kupus", a zove se "Pod razno" i nudi se razno: od suradnje s Duškom Mucalom (vrlo dopadljiva "Prešao sam zbog tebe na dijetu"), preko verzije Ante Perkovića "Djevojka iz moja kraja" i Štulićevog pjevanja na "Moderato cantabile".

Ovom zabavnom šarenilu iz nekog čudnog razloga nedostaje "Vratija se Šime", a nije da nisu imali čiju verziju uzeti, s obzirom da je to jedna od najpopularnijih njegovih pjesama i povremeno se (pogrešno) smatra narodnom.

Albumi