Aktualno
Bajaga i Instruktori - hodanje kroz hitove bez zastajkivanja
22.11.2009. @ 16:30
"Ne zanima nas što godine prolaze!", u najavi pjesme "Godine prolaze" ispalio je Žika Milenković, član Bajaginog pratećeg sastava Instruktori, 21. studenog u zagrebačkoj dvorani koja nosi ime Dražena Petrovića.
I doista, pjesme koje su Bajaga i Instruktori svirali te večeri bez ikakvih se problema prenose s koljena na koljeno, a na Bajagin šarm prije 25 godina padale su mlade zagrebačke dame, dok to sada radi generacija njihovih kćeri.
Iako treba biti pošten i reći da je Momčilo Bajagić-Bajaga sjajan autor koji je izvrsno pogodio zlatni pop-rock rez, a uz to ima muževni bariton, odaje dojam pristojnog tipa, zrači istovremeno samopouzdanjem i opuštenošću, i nikad ne igra na jeftine trikove, tako da je omiljenost kod ženskog dijela publike samo bonus koji je dobio kao odličan autor koji je podario naramak izuzetnih pjesama.
Drugi slavljenički nastup u Zagrebu počeo je s "Otkad tebe volim", s Bajagom na gitari i starim suradnikom Sašom Loknerom na klavijaturama, da bi se na sljedećoj "Berlin" spomenutom dvojcu pridružio cijeli bend.
Klavijaturist Saša Lokner, basist Miroslav Cvetković i gitarist/prateći vokal/MC Žika Milenković bili su na sceni s Bajagom i prije 25 godina kad se on kao još uvijek aktualni gitarist Riblje čorbe zaputio na svoj prvi solo nastup u zagrebački klub Kulušić na poziv Dražena Vrdoljaka, a u međuvremenu su dobili ime Instruktori te pojačanje u vidu bubnjara Čede Mačure i gitarista Marka Nježića.
Na nekim bi se pjesmama pridružio gitarist Vlada Negovanović, a druge je pjesme svojim zvukom oplemenio dopisni član Instruktora iz Zagreba Davor Rodik.
Već od početka Bajaga i Instruktori su dobili u glazbenom smislu možda ne najbolje, ali zasigurno najpoželjnije prateće vokale na svijetu: nekoliko tisuća ljudi, koliko već stane u dvoranu, pjevalo je s njim, te burno pozdravljalo svaki potez na sceni.
Slijedile su "Verujem, ne verujem", "Lepa Jana" i "Gore dole", a rođeni Bjelovarčanin Bajaga suvereno je vladao koncertom. "A zašto se Bajaga nije mogao mijenjati sa Zdravkom Mamićem (drugim rođenim Bjelovarčaninom) da on ode u Beograd, a Bajaga da ostane u Zagrebu?", pitala se jedna obožavateljica.
"Imate 20 sekundi da okrenete broj i nazovete onog kome želite poslati ovu pesmu", rekao je Bajaga najavljujući baladu "Bademi i so". Da, nekad se to radilo šibicama i upaljačima, a danas mobitelima i nije da je moderna tehnologija nužno loša stvar.
Slijedila je "Tišina" s Rodikom na gitari, a nakon toga je Bajagina gošća Aleksandra Kovač (kći Kornelija Kovača, skladatelja i producenta) izvela baladu "Poljubi me". Tempo se opet diže sa "Život je nekad siv nekad žut", a Žika Milenković se skida u majicu na kojoj piše 'I love ZG'.
"Vesela pesma" je potvrdila da je život kraj Bajagine muzike ipak malo manje siv, a izvedena je i tema iz serije "Vratiće se rode" pod imenom "Bežiš od mene ljubavi".
"Oćemo da razmrdamo pupkove i kukove?" pitao je Žika, na što je dobio nepodijeljeno pozitivan odgovor od publike. "Marlena", "Mali slonovi", "Sa druge strane jastuka", "Dvadeseti vek", "Ti se ljubiš" i "Plavi safir" zaključili su 'regularni dio' koncerta, a za prvi bis su ostavljene "Ruski voz", "Tamara" i "Moji drugovi".
"Da smo živi i zdravi još godina sto, da je pesme i vina i da nas čuva Bog, da su najbolje žene uvek pored nas, jer ovaj život je kratak i prozuji za čas", bile su Bajagine želje za sve okupljene, no publika je prisilila Momčila da dođe još jednom na bis, koji je počeo s antologijskom "Kad hodaš", a umor muzičara (sviranje preko dva sata) već je dolazio na vidjelo (osjetio se nesporazum oko prijelaza s refrena na strofu).
Koncert je bio gotov sa "Zažmuri", a okupljeni su mogli samo reći 'Ponovilo se'. Ukratko, Bajaga i Instruktori su odsvirali sjajan koncert, bez problema držali interakciju s publikom, a ona je to znala nagraditi.
foto: Nikola Burčul & Zoran Tučkar
