Aktualno

Certificirani svirač gitare ponovno oduševio Zagreb

19.11.2009. @ 12:06 Nikola Burčul

Sinoć, u gotovo rasprodanoj maloj dvorani Doma sportova, ponovo je nastupio australski gitaristički virtuoz Tommy Emmanuel. Na dvosatnom nastupu mnogobrojne posjetitelje je zabavio i nasmijao, impresionirao i zadivio, podsjetio na vrhunce svoje karijere te promovirao novi live album "Center Stage".

Postoje inozemni glazbenici koji su svoj status u Hrvatskoj gradili polako ali sigurno. Jedan od njih zasigurno je i Tommy Emmanuel. Kad je 2004. godine u zagrebačkoj Tvornici kulture održao koncert rijetki su uopće znali za ovog australskog gitarističkog majstora.

No, preko prijateljevanja s Damirom Halilovićem Halom, nastupa u raznoraznim televizijskim emisijama, surađuje s hrvatskim glazbenicima (Gibonni, Massimo...), gostuje na koncertima hrvatskih pjevača (ponovno Gibonni), nastupa u kao predgrupa Chucku Berryu, nakon turneje po cjelokupnoj Hrvatskoj i ljetnih turneja po Jadranu, nakon zagrebačkih koncerata u klubu Aquarius 2005. te KD Vatroslava Lisinskog 2006. i 2007. rijetki su oni koji za ovog majstora od gitare nisu čuli.

Naravno, nije razlog njegove velike popularnosti u Hrvatskoj jedino njegova bogata koncertna aktivnost, već, naravno, i njegovo briljantno baratanje ovim šestožičanim trzalačkim instrumentom, njegova ogromna energija i pozitivne vibracije koje obilježavaju svaki njegov nastup.

Tommy Emmanuel danas više u Hrvatskoj ne nastupa kao predgrupa - kao što je to bilo 2008. ispred Chucka Berrya - već predgrupa nastupa ispred njega. Za predgrupu pred svoj najmasovniji nastup pred zagrebačkom publikom izabrao je irski sastav Mairtin O'Connor Band.

O'Connor Band je u svojem četrdesetominutnom nastupu promovirao novi album "Crossroads" te se pjesmama poput "Cedars Of Lebanon", "The Road West" i "The Arrival of the Queen of Sheba" predstavio kao zanimljiv spoj akustičnog folka i eksperimentalne glazbe.

Točno u 21 h na pozornicu se popeo i s nje dva sata nije silazio Tommy Emmanuel. Dočekan gromoglasnim aplauzom - samo jedna potvrda njegove obožavanosti u Zagrebu - nakon uvodnih instrumentalnih crescenda publiku je pozdravio tek pred laganicu "Ruby's Eyes".

Iako je Emmanuel korisnik gitare Maton, na nastupu se prisjetio nedavno preminulog velikana Lesa Paula kojem je posvetio izvedbu "Somewhere Over The Rainbow" koja je, uz reflektore koji su isijavali dugine boje, bila jedan od vrhunaca večeri.

Slijedio je nezaobilazni "The Beatles Medley (Here Comes The Sun/When I'm 64/Day Tripper/Lady Madonna)". Nakon 'fantastične četvorke' usporio je ritam, zauzeo sjedeći položaj te odsvirao "Amazing Grace" i "Moon River", da bi stajaći položaj zauzeo tek u a capella izvedbi "Today Is Mine" koja je neizostavan dio njegovih nastupa.

Koncert je kraju priveden izvedbama "Haba Na Haba (Little By Little)", a u pjesmi "Smokey Mountain Lullaby" se prisjetio suradnje s Chat Atkinsom i prve nominacije za Grammy 1998. godine.

Za kraj koncerta - kada mu se na pozornici pridružio i O'Connor Band - su ostavljene "Walkin' My Baby Back Home", "Papa George", histeričnim aplauzom popraćena "Classical Gas" te pjesma posvećena njegovoj kćerki, "Angelina".

Nakon završetka koncerta Emmanuel se odmah - pred očima svih posjetitelja - odšetao iz dvorane, svjetla su se odmah upalila a s njima se i najmanja šansa za bis ugasila.

Tommy Emmanuel sinoć nije razočarao; njegova izvedba je klasično dobra, on se ponovo predstavio kao energičan, izuzetno kompetentan 'one man show' čija je lakoća prebiranja po žicama - ali i po onom oko njih - užitak za promatranje.

Ipak, začuđuje da je ovaj glazbenik koji mi je u intervjuu 2008. godine priznao da mu je Lisinski jedno od najdražih mjesta nastupanja, ovaj put izabrao hladnu, neatraktivnu sportsku dvoranu čiji se akustični potencijali ni izbliza ne mogu mjeriti s Lisinskim (možda je baš to jedan od razloga zbog kojih glazbenik nije izveo svoju fantastičnu "Initiation").

Kad tome pridodamo nepostojanje bisa i članove osiguranja koji nahuškano napadaju i iz dvorane izvode svakog tko izvadi mobitel ili foto aparat - na koje je Emmanuel odjednom postao jako alergičan - posjetitelj stječe dojam da se izgubila ona intima, ugodnost i pozitivne vibracije koje su Emmanuelove nastupe krasile, stječe se dojam da se nešto bitno promijenilo.

Stoga, nadajmo se da je Dom sportova bio samo provjeravanje Emmanuelovih potencijala te da će se ovaj vječno nasmiješeni Australac vratiti u koncertne prostore gdje je akustika bolja, gdje je atmosfera ugodnija i gdje je gitara najvažnija.

foto: Ivica Drusany
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.

Izvještaji