Scena

Domagoj Lovrić (Avicularia): "Mi smo najbrutalniji bend koji je izašao na Croatia Records"

18.11.2009. @ 15:52 Ljudevit Cikač Ciky

Avicularia je vrsta pauka kojeg ima oko šezdeset vrsta, s rasponom nogu i do šesnaest centimetara, a životni vijek mu je oko petnaest godina. Pauci iz roda Avicularia potječu iz vlažnih predjela, najčešće s područja Srednje i Južne Amerike, s Guadalupskog i Karipskog otočja, iz Brazila, Trinidada, Gvajane, Venezuele, a vlagu, koja im je potrebna da prežive, održavaju pletući velike mreže.

Uz ta područja, jedna vrsta Avicularie uspijeva opstati i u Hrvatskoj, točnije u Velikoj Gorici, a za život joj je potrebna ekstremna količina buke.

Avicularia pauci doista žive u gore spomenutom području, a hrvatska Avicularia nije vrsta pauka već death metal bend iz Velike Gorice koji egzistira od 2003. godine. Line up sačinjavaju četiri člana; Igor Kaltnecker i Domagoj Lovrić na gitarama i vokalima, Sergej Šimpraga na basu i Krešimir Lovrić na bubnjevima. U toj postavi bend svira od 2007. godine, kada i ulazi u studio, da bi u travnju ove godine završio, a uskoro i za Croatia Records objavio svoj debitantski album "Born To Be Vile".

Muzika koju stvara Avicularia temelji se na death metalu, no izlazi i van okvira tog metalnog subžanra, tako da se u njoj mogu čuti utjecaji thrasha, progresivnog rocka, pa čak i jazza. Bend je intenzivnije koncertno aktivan unazad dvije godine te je svirao na nekoliko festivala diljem Hrvatske i nekoliko većih koncerata, poput onih s kanadskim thrasherima Quo Vadis i njemačkim brutalcima Disifect.

Više o bendu na www.avicularia.eu, a nešto o prvom albumu, koncertu koji će se održati u subotu 21.11. u zagrebačkoj Močvari gdje će se snimati live DVD, koncertnim i drugim planovima, našim izdavačima, uobičajenoj temi, našoj metal sceni, te o još nekim temama razglabali smo s gitaristom Avicularie Domagojem Lovrićem.

Avicularia je nedavno objavila album "Born To Be Vile".
Da, točno je, ljetos smo za Croatia Records objavili debi album "Born To Be Vile". Do sada nismo objavili nijedan demo i na njemu je sav materijal koji smo napravili unutar svojih pet godina postojanja - 42 minute muzike.

Posebno je zanimljivo da je album objavila Croatia Records. Iako je to naša najpoznatija izdavačka kuća, do sada nisu objavljivali izdanja tog tipa i malo je iznenađujuće da su se baš oni prihvatili toga. Da ne misliš nešto drugo, volim kada bilo koja hrvatska izdavačka kuća objavi album našem metal bendu i za pohvalu je što se našao izdavač koji je objavio album. Vjerujem da bi bilo zanimljivo čuti na koji je način ostvarena suradnja.
Pa da. Croatia Records je još uvijek najjača 'mainstream' izdavačka kuća u Hrvatskoj, 'major label'. Eto, suradnja s njom je ispala totalno spontano i neobično. Malo je poznato da Croatia Records zapravo objavljuje alternativne bendove i podupire alternativnu scenu, 'ajmo reći, manjim izdanjima, ali, koliko ja znam, za njih nije objavio nijedan death metal bend. Izašla je Anesthesia još devedesetih, ako se ne varam, no to je thrash metal.

Bilo je još nekoliko izdanja, ali mi smo definitivno najbrutalniji bend koji je izašao na Croatia Records, međutim, nismo vezanim nikakvim ugovorom. Ovo je jedno manje izdanje da se vidi kako će to ići, kako će funkcionirati.

Inače, imamo neka poznanstva a Nikšom Bratošem, pa smo kontaktirali s njim i Igorom Malečićem, koji su nas odveli tamo, oni su (Croatia Records, op.a.) pristali da se to snimi u njihovom studiju, da se masterira, i evo, album je vani.

Super. Evo, dozvoli samo jednu digresiju ili dopunu, radi mlađih koji to možda ne znaju. Croatia Records, tadašnji Jugoton, bio je najjači distributer strane, pa možemo reći ekstremne muzike ex-Yu područja.
Da, bilo je tako.

Vi ste kao nekakav novi početak, ili nastavak tradicije? Daj Bože da bude tako.
Uuu, ja se nadam. Aaa, znamo kakva Croatia Records u zadnje vrijeme ima izdanja, uglavnom koja se tiču estradne muzike, ali vidio sam da imaju i jubilarnu rock antologiju na četiri CD-a.

Spomenuo si Igora Malečića i Nikšu Bratoša, to su naši poznati producenti, doduše, Igor samo u metalnom svijetu, Nikša u 'mainstreamu', ako možemo tako reći, mada mrzim taj izraz. Igor Malečić je radio produkciju vašeg albuma.
Je, Igor Malečić je napravio većinu snimanja, osim bubnjeva, i produkciju i mastering albuma.

I moram reći da to dosta dobro zvuči.
Hvala, nadam se da će se ljudima svidjeti, jer je stvarno tu uložio užasno puno truda i do neba smo mu zahvalni. I radili smo na vrhunskoj opremi, tako da je mogao iskazati svoj talent.

Ja sam u nekoliko svojih članaka, više niti sam ne znam u koliko, napisao da ono što mene oduvijek smeta je to što naši ljudi često znaju reći da je nekakav album, nekakva pjesma 'dobra za nas'. I nikad mi nije bilo jasno što je to 'dobro za nas'. Je li dovoljno da je dobro za nas ili ono što je dovoljno dobro za nas dobro je i za ostatak svijeta. Reci mi način vašeg razmišljanja, odnosno, jeste li ovim albumom mislili najprije pridobiti domaću publiku pa onda krenuti van Hrvatske, što vam je svima cilj, ili bi se zadovoljili s publikom i nastupima u Hrvatskoj?
Kao prvo, i sam znaš kakav je naša metal scena.

Zato te i to pitam. To je 'ciljano' pitanje.
Bilo koji bend u Hrvatskoj koji želi nešto napraviti, posebice u metalu, ne može se bazirati na Hrvatsku. Jedna Slovenija, koja je više nego upola manja od nas, može nam parirati sa svojom metal scenom, s festivalima i sa svime, tako da definitivno nećemo, i nismo ograničeni na Hrvatsku.

Zato i jesu tekstovi na engleskom, koji je postao 'univerzalan' jezik, posebice u metal i rock muzici. Nisam 'pucao' nešto na domaće tržište. Što mogu reći za domaće tržište? Scena je zaista tako mala da se ne može reći da postoji ona koja sluša ekstremni death metal pa sad idem radit' takvu muziku.

Jednostavno, mi smo se skupili kao takva ekipa, htjeli smo stvarati takvu muziku, death metal s elementima svega i svačega. To smo napravili, ljudima se svidjelo, i eto, drago nam je. Nije ciljano ništa, zaista je sve spontano.

Nešto tako sam te htio pitati u nastavku. Malo sam bio bezobrazan pa sam pregledavao neke recenzije vašeg albuma, čisto da budem informiran. Naravno, i ja sam ga preslušao. Koliko sam vidio, dosta dobro je ocijenjen vaš debitantski rad. Pretpostavljam da ste zadovoljni, mada je to, mislim recenzije, izraz subjektivnog mišljenja onog koji sluša, ali ako se troje, četvero ili petero ljudi složi da je nešto dobro, onda bi to trebalo biti dobro.
Znaš što, ukusi se razlikuju i 'dopuštam' ljudima da imaju različita mišljenja. Drago mi je kad netko hoće kritizirati album, čak i u negativnom kontekstu, ali konstruktivno, naravno. Prihvaćam sve kritike drage volje, a vidim da se ljudima sviđa, i mogu reći da me to iznenadilo, jer mi nismo tipičan death metal bend. Mogao si čuti da ta muzika u sebi zaista ima svega i svačega, i premisa, čak i rocka, koji se osjeti u solažama, i nekih malo ambijentalnijih dijelova.

Rekao si onako ugrubo da ima svega i svačega, ali ipak je najviše bazirano na death metalu. Tu uvijek volimo pitati vas muzičare o nekakvim idolima, mada su 'idoli' možda pregruba riječ, pa da kažeš koje bendove ekipa u Aviculariji najviše sluša.
Kad smo krenuli s Aviculariom svi smo manje-više slušali bendove kao što su Death, Deicide, Immolation, Gorguts, Nile, Suffocation i tako. Znači, uglavnom death metal, old-school bendovi. Ali tijekom godina mi smo dosta mijenjali svoje muzičke ukuse, tako da smo, 'ajmo reći, proširili tu paletu pa u zadnje vrijeme dosta slušam instrumentalnu muziku, klasične gitariste od Steve Vaija do Joea Satrianija, pa do nekakvog progresivnog rocka tipa King Crimson, Frank Zappa, Trenton Bell i takve nekakve stvari.

Mislim, zaista, malo se limitiramo što se muzike tiče. Slušamo sve i svašta. Drugi gitarist (Igor Kaltnecker, op.a.) u zadnje vrijeme puno sluša jazz, na probama svira jazz likove, tako da ćemo imati dosta jazz utjecaja na novim pjesmama koje radimo, a još više ambijentale. Bubnjar (Krešimir Lovrić, op.a.) isto puno sluša solo bubnjarske radove, recimo kao Terry Bozzio, i tako da, eto, razvijamo se i definitivno ćemo te nekakve svoje nove afinitete inkorporirati u muziku. Osjetit će se to.

Drugim riječima, hoćeš reći da će sljedeći album biti progresivni metal, ne ono u klasičnom smislu kako doživljavamo progresivni metal tipa Dream Theater, nego u smislu značenja te riječi?
To je teško reći, znaš. Jer kako nam je do sada išlo s pisanjem pjesama, obično bi netko u bendu, inače svi pišemo pjesme, imao ideju vodilju, pa se ona gradi, pa netko da neku drugu ideju, pa se to poveže, i tako...

Uglavnom, sve pjesme su neki kompromis. Obično netko dođe s glavnom idejom, koja vodi tu pjesmu, i ona se dalje razvija na taj način da mi ne znamo što će biti na kraju. Recimo, kao u slučaju sa zadnjom na albumu, "Requiem For Ego", desetominutnom epskom pjesmom.

Evo, to je karakteristika prog metal bendova. Zadnja stvar je obično deset- ili dvadesetominutni ep.
Je, ima toga, svašta su radili ljudi. Kad slušam Pink Floyd, to se zovu duge pjesme. Pa evo, to je bila moja ideja, ali nisam nikada mislio da će trajati deset minuta. Nisam mislio da će tako završiti. Svatko iz benda je dao svoj dio, svoj neki utjecaj, i to se pretvorilo u jednu takvu epsku pjesmu, što uopće nije bio plan u početku.

Ispalo je spontano.
Spontano, da. Jednostavno, kada svi smo zadovoljni, pogledamo pjesmu, pitamo se 'jesam zadovoljan, jesam, ok, to je to, pjesma je gotova'. Tako da je to zaista jedna velika avantura, pisanje naših pjesama.

Dobro, dopada mi se da nemate neke klišeje, i ne držite ih se 'k'o pijan plota'.
Da, pa to je poanta Avicularie, zapravo. To je osnovna poanta naše muzike. Ona nije da sviramo death metal, nego da sviramo muziku koja nam se svira. Tako da ne mogu garantirati što će biti na idućem albumu, a kamoli što će biti ako se uspijemo održati nakon nekoliko albuma, što ćemo svirati. Tko to zna.

Jedan od preduvjeta da se održite su nastupi uživo. Tu bend prolazi, pa možemo reći najteži ispit, jer ga većina ljudi ocjenjuje onda kad vidi kako može odsvirati uživo ono što je snimio u studiju. Vidim da imate koncertne planove. Hvala Bogu, ponovno se otvorila Močvara, kultno mjesto ne samo za Zagreb nego i za Hrvatsku. Tamo svirate 21. studenog?
Tako je, sviramo u Močvari i na neki način prezentiramo cijeli album. Imat ćemo sat vremena za svirku tako da ćemo moći odsvirati cijeli album, nekoliko obrada i jednu novu stvar koja još nije objavljena, a gotova je. Ako sve ispadne po planu, taj koncert bi se trebao snimati sa četiri ili pet kamera pa ćemo od snimljenog materijala na kraju složiti jedan DVD, da malo obilježimo prezentaciju albuma u obliku jubilarnog DVD-a.

Hoćete li na Metal Campu iduće godine promovirati drugi album ili ovaj prvi?
Uh, sumnjam da ćemo završiti drugi album do ljeta.

Niste kao, recimo, Korpiklaani. Četiri godine, pet albuma?
Tako produktivni baš nismo. Mislim da ti dečki žive od toga, a od nas većina studira, ja jedini radim i tako. Em su tu financije u pitanju, em vrijeme, tako da radimo 'ko kad stigne, pa sumnjam da će idući album biti gotov do ljeta.

Da, zanimljivo je to, možda mnogi ne znaju da ima mnogo poznatih bendova i muzičara koji rade, jer ne mogu živjeti od muzike. Recimo, iz Bal-Sagotha su mi rekli da rade i zato im trebaju tri, četiri ili pet godina da snime album.
Mnogo ima takvih bendova. Zapravo je svega nekoliko bendova u metalu koji mogu živjeti od toga. Mene je začudilo da jedan veliki Immolation i dan danas ne može živjeti od svoje muzike. To me šokiralo kad sam pričao s dečkima.

A dobro, sad su na Nuclear Blastu, snimaju novi album, možda će se to sve posložiti.
Možda im se promijeni, no 'o tom potom'. U muzici je tako, danas jesi, sutra nisi.

Ima tu i puno od strane izdavačkih kuća, koliko te one promoviraju, koliko 'guraju'. Ja moram biti i malo domoljuban, preslušam godišnje stotine albuma iz svih žanrova i ne vidim da su neki albumi toliko bolji od onih naših bendova.
Nema to veze, danas je tehnika na takvoj razini da svako tko uloži nešto, može snimiti vrhunski album i u Hrvatskoj, bez obzira na sve. To nema više veze.

Misliš li da je onda kod nas najveći problem od strane izdavača, diskografa? Odnosno da oni ne daju previše pozornosti metal bendovima. Jer činjenica je da metal koncerata ima najviše, publika je najodanija, bendovi najpostojaniji. Mislim da, možda ne jedini, ali najveći problem su izdavači.
Definitivno, ali izdavači gledaju što će se prodat'.

I koliko će zaraditi.
I koliko će zaraditi. To je njima jedino bitno i to je takav biznis. Nitko neće objaviti bend samo zato što mu se taj bend sviđa. Sigurno da ima neki financijski interes, a ruku na srce, ne znam koliko je naša metal scena jaka da bi mogla 'roditi' jednog izdavača koji bi ju 'hranio' novim izdanjima. Ima bendova, definitivno.

I to jako dobrih i iz svih žanrova.
Kad se sjetim samo Ashes You Leave koji su aktivni internacionalno već dugo, pa Father. Underground kvalitetne bendove ne bih mogao prestat' nabrajati koliko ih ima. Stvarno mislim da smo jedna jaka i kvalitetna scena s puno kvalitetnih bendova. To definitivno.

Da se vratimo na Aviculariu. Dodirnuli smo se koncerta u Močvari, planirate svirati na Metal Campu iduće godine i snimate novi album. Je li to ono, onako okvirno, čime se mislite baviti idućih osam, devet mjeseci ili imate još neke planove za možda neku mini turneju barem po Hrvatskoj?
Imamo dosta planova. Kako su sada prijave za Metal Camp, Brutal Assault, Obscene Extreme, javljamo se na sve te festivale, 'pucamo' iduće godine na to, nadam se da ćemo uspjeti. Istovremeno radimo novi materijal, jedna je pjesma gotova, dvije su 'u izradi'.

Vjerujem da ćemo do kraja iduće godine uspjeti ući u studio i snimiti taj novi materijal, koji bi mogao biti objavljen krajem iduće ili početkom 2011. godine.

Da, i u konačnici, nije dobro u prekratkom periodu objavljivati albume, onda bend ljudima dosadi. Nekako su po meni dvije do tri godine razmaka optimalne.
Tehnički, mi i ne stignemo nešto tako napraviti. Treba te pjesme doraditi, treba pretprodukciju napraviti da vidimo jesmo zadovoljni, pa naći izdavača.

Za idući album ćemo definitivno tražiti stranog izdavača da to bude internacionalno izdanje, tako da ima tu puno posla. A što se turneja tiče, radimo cijelo vrijeme na tome, a što uleti usput, super.

Interview