Aktualno

To je taj glas!

6.11.2009. @ 18:35 Lana Bunjevac

Nije glumio našminkanog vampira, nije ustajao iz lijesa niti se zaogrtao Belinim plaštom. Umjesto toga, u pamučnoj majici s kapuljačom razdragano se pozdravljao s prvim redovima i primao glazbene želje - Peter Murphy nakon dugo vremena uspio je napuniti zagrebačku Močvaru i pokazao da mu niti nakon odlaska u solo vode karizme ne nedostaje.

Godina u kojoj obilježavamo 90. obljetnicu slavne weimarske Bauhaus škole nije nam donijela gostovanje istoimenog benda, ali jest ono Petera Murphya, frontmena Bauhausa koji već više od 15 godina paralelno 'gura' i uspješnu solo karijeru. Iako se zgodno poklopilo, povod njegovog dolaska u Zagreb, dakako, ipak nije bila arhitektura, već "Secret Cover Tour" kojom promovira obrade autora koji su u različitim periodima utjecali na njega (David Bowie, Nine Inch Nails, Joy Division...), ali i pjesme koje će se tek naći na njegovom novom, 10. po redu samostalnom albumu.

Večer je točno u 21 h otvorila mlađahna Lettie Maclean koja je Peterova gošća na europskom dijelu turneje. Škotlanđanka s prebivalištem u Londonu ima zanimljivu biografiju (školovana je pijanistica s diplomom srednjevjekovne povijesti), prošle godine izdala je čak dva albuma (debi "Art Of Solo" i "Everyman"), a sama kaže da su na nju najviše utjecali filmovi.

Njena muzika mogla bi se opisati kao (na trenutke) ambijentalna, downtempo electronica, s puno efekata i sintisajzerskih loopova, dok me izgledom i stilom (prebačena kapuljača preko glave) malo podsjetila na Katie White iz The Ting Tings, no Lettien nastup ipak je bio tiši i smireniji.

Želju zvanu Bauhaus ispunila sam si prije tri godine te sam u Močvaru išla bez izgarajućih očekivanja, ali i bez nekog prevelikog saznanja kako bi to sve skupa moglo izgledati - naime, ne poznajem nikoga tko je bio na nekom solo nastupu Petera Murphya i tko je eventualno mogao prenijeti dojmove, niti sam ja ikada imala priliku otići na neki njegov koncert. Ono što me najviše iznenadilo bila je činjenica da je Peter Murphy u Bauhausu potpuno drugačiji od Petera Murphya solo, ali obje 'uloge' mu nevjerojatno dobro pristaju. U Bauhausu djeluje mistično, tajanstveno i nedodirljivo, prije svega teatralno, a svaki njegov nastup prati i prigodan scenski show.

Jučer, u Močvari, izostala je svaka teatralnost, a Peter, koji se na stageu pojavio u casual pamučnoj majici s kapuljačom, djelovao je kao da je na koncert došao ravno nakon posla ili kakvog popodnevnog fuša. Ta njegova 'demistifikacija' očitovala se i u vrlo spontanom i prisnom kontaktu s publikom (čemu je zasigurno pridonijela i činjenica da je veličina prostora bila baš taman za koncert ovakvog tipa) koja je - možda i sama pomalo zatečena njegovom neposrednošću - vrlo pozitivno odreagirala.

I dok se na prvim post-Bauhaus albumima još držao gothic-rocka, što je vrijeme više odmicalo Peter je postajao sve eklektičniji u svom glazbenom izričaju, a da ne mari za 'trpanje' u žanrove pokazao je i izborom benda koji ga prati na turneji i koji zajedno s njim radi na novom albumu. To su redom bubnjar Nick Lucero (ex-Queens of the Stone Age), gitarist The Missiona Mark Gemini Thwaite te basist Jeff Schartoff koji dolazi iz Huntington Beacha u Kaliforniji i glazbeni uzori su mu prije Korn i Deftones nego primjerice David Bowie. Pridodajte još i najnovijeg člana, omalenog Johna Andrewsa koji je - pazite sad - svirao s Nenom, i dobit ćete vrlo šaroliko društvo kakvo uz Petera Murphya vjerojatno niste mogli zamisliti prije tridesetak godina. "Možda su svirali s drugim ljudima, ali oni su sada moji", izjavio je uostalom i sam Peter.

Prvi dio koncerta sadržavao je isključivo pjesme iz Murphyeve solo karijere (prekrasna "I'll Fall With Your Knife"), 'presječene' ponekom obradom, ali i nove, još neobjavljene pjesme; posebno je predstavio "Memory Go" i meni vrlo zanimljivu i plesnu "Secret Silk Society" u čijem se zvuku jasno dalo naslutiti da je u zadnje vrijeme intenzivno surađivao s Trent Reznorom. Možda i najljepše izvedena obrada bila mi je "In Every Dream Home A Heartache" Roxy Music, u kojoj se istaknuo upravo John Andrews, odsviravši svoju gitarsku dionicu gudalom.

Neobična, ali zanimljiva kombinacija bila je i "Strange Kind Of Love" koja se na kraju 'stopila' s akustičnom "Bela Lugosi's Dead" i to je bio ujedno prvi trenutak na kojem smo čuli nešto iz Bauhaus repertoara. Iako vjerojatno nisam bila u većini, baš to mi je i odgovaralo (više njegovih solo pjesama nauštrb onih Bauhausa), ali ostaje činjenica da je Peter Murphy jedan od rijetkih izvođača koji i nakon raspada/hiatusa matičnog benda ne živi samo na staroj slavi već su mu i solo pjesme oduvijek vrlo dobro kotirale.

Jedna na koju se to u potpunosti odnosi jest i "Cuts You Up", koju je odsvirao na prvom bisu, a čim se dohvatio melodike znala sam da će uslijediti "She's In Parties" koja je uzburkala duhove u publici - ovdje moram pohvaliti i Petera koji je pjesmu otpjevao identično kao i prije 26 godina, ali i cijeli bend koji niti na trenutak nije 'zafalšao' te su nam tako na najljepši mogući način priuštili malo uživanja u nostalgiji.

Raspoložen, i za šalu spreman Murphy ("Well, this is also a new song, but you can forget about this one") vratio se i na drugi bis na kojem su - dosta neočekivano - izveli i "Passion Of Lovers" koja mi je zvučala zericu sporije nego što bi 'trebala' zvučati te ponovo dvije obrade - Bowievu "Ziggy Stardust" i "Transmission" Joy Division.

Pomalo sam se pribojavala da bi koncert mogao proći bez meni omiljene njegove stvari, no kao posljednju ipak je sačuvao i "All Night Long" s albuma "Love Hysteria", što je bio šlag na tortu ovog neočekivano zanimljivog i raznolikog koncerta - neočekivanog prije svega zbog činjenice da je se Peter predstavio u jednoj puno 'mekšoj' i 'popističnoj' (ili bih, s obzirom na pratnju, trebala reći 'rockerskijoj'?) varijanti, s puno manje mistike i aureole nedodirljivosti koja ga je oduvijek obavijala.

A ako vam se svidio ovaj koncert možda će vas razveseliti i vijest da je za sljedeću godinu najavljena velika zajednička turneja Murphya i Brendana Perrya koja će uključiti čak 100 datuma, pa već sada 'bacam' Močvarcima bubu u uho da svakako rezerviraju jedan termin.

foto: Davor Veljača

Izvještaji