Aktualno

Ekspresna progresivna nacija

3.11.2009. @ 10:29 Domagoj 'Domination' Puzak

Svjetski glazbeni trendovi i pad prodaje CD-a zadnjih godina tjeraju bendove na puno opsežnije turneje i brojnije koncerte. Upravo zato i naši prostori dobivaju sve više značaja. Susjedna Ljubljana tako je dobila priliku da ugosti jednu jako zanimljivu turneju. Privilegiju koju je do sada uživala samo Amerika, da dva velika benda sviraju skupa, dobili smo i mi. "Progressive Nation" stigla je u Europu i podarila nam odličnu svirku, koja bi da je bila još kraća, doživjela glazbeno-huliganske ispade.

No, najbolje da s opisom i problemima krenemo otpočetka. Unexpect i Big Elf bili su potpora velikanima Opeth i Dream Theater, a službene najave o vremenu početka koncerta, razgovori s graničnom policijom i ulaz u dvoranu gotovo su naš izlet pretvorile u apsolutni fijasko.

Razveselio nas je natpis 'Početak: 20 h', ali hladan tuš uslijedio je kada smo na podij kročili tijekom zadnje pjesme Opetha! Budući da smo Dream Theater imali prilike čuti i u Hrvatskoj i nekoliko puta u Sloveniji, glavni dio koncerta trebao je biti upravo moćni Opeth, jedan od najinovativnijih bendova u metal svijetu. No - nije! Big Elf i Unexpect ne moram ni spominjati, jer počeli su oko 18:00. Razočaranje za koje smo sami krivi.

No, da prekinem cviljenje i krenem pisati o službeno centralnom dijelu koncerta. Oko 21:20 na pozornicu su uz zvukove novog albuma izašli Dream Theater koji i dalje oduševljavaju zvukom i lakoćom kojom odrađuju svoje pjesme. "A Nightmare to Remember" i svježi singl "A Rite of Passage" bili su očekivani početak, a znajući da često mijenjaju set listu najveće zadovoljstvo izazvala je "Awake" era u kojoj su odradili poznati spoj legendarne "Erotomanie" i "Voices".

Sve skupa išlo je u odličnom smjeru i mirisalo na veliku feštu, ali kada su nakon "In The Name Of God" izašli na bis od jedne pjesme (koja je, hvala Bogu, ipak podosta dugačka) i odradili "The Count of Tuscany" s novog albuma, spopala me zbunjenost.

Naravno, kada Dream Theater odradi koncert od 7-8 pjesama, to ne mora biti kratko kako zvuči, jer su im stvari nerijetko duge i po 20 minuta. Ali, u dugoj karijeri koja ima toliko legendarnih stvari koje fanovi jedva čekaju, mislim da su navučena 2 sata ipak premalo. Popravak tog dojma nisu ni duge Petruccieve solaže prije "Hollow Years" ni Rudessovo igranje prije "Erotomanie" s vještičjim šeširom na glavi.

Ono što nas je većinu razveselilo je bilo Portnoyevo stajanje, sjedenje, pa čak i sviranje gitare pred kraj i igranje s publikom, ono što je inače posao pjevača. Ali LaBrie tako i tako, što radi set liste, što radi instrumentalnog benda, većinu koncerta provodi negdje iza pozornice.

Atipični highlight večeri bio je izlazak na pozornicu apsolutno svih sudionika tog koncerta (svi bendovi, tehničari i ostali) da sa sprdačinom otplešu nekoliko taktova onog poznatog dance hita "Where Do You Go" No Mercya.

I to je to. Samo to! Uvijek se pitam zašto umjesto zadovoljavanja matematički glazbenih duša ne odsviraju nekoliko bombastičnih tzv. 'medleya' i prelete preko najzvučnijih dijelova cijele karijere. Jer, za ovakvu bombastičnu turneju ovo je premalo, pogotovo kada se sjetimo da su tijekom "Octavarium" turneje odradili puna tri sata.

S tim da je ovoga puta i sama set lista trebala biti puno više fan-friendly ("Pull Me Under", "Caught in a Web", "A Change of Seasons" i sl). Kada čujem da su Opeth bili još kraći, sve skupa izrađa zaključak da nam ovakva svirka Dream Theater ipak nije bila dovoljna.

Set lista Dream Theater:
1. A Nightmare To Remember
2. A Rite Of Passage
3. Guitar solo / Hollow Years
4. Keyboard solo / Erotomania / Voices
5. In The Name Of God
-bis-
6. The Count Of Tuscany

Set lista Opeth:
1. Heir Apparent
2. Reverie/Harlequin Forest
3. April Ethereal
4. The Lotus Eater
5. The Leper Affinity
6. Hex Omeg

Izvještaji