Aktualno

Doro - njemački melem (za cijelu obitelj!)

29.10.2009. @ 22:36 Tanja Kremenić

Po subjektivnom dojmu, ponovio se 'grejvdigerovski show' iz veljače. Mnogo slobodnog mjesta u prostoru namijenjenom publici, pionirski, neki bi rekli klišeizirani heavy metal, malobrojna zagrebačka publika glasna i stopljena a izvođači kao da su, eto, pred punim stadionom vrištećih fanova.

Odmah da se naglasi, iako je Doro u prvom planu cjelokupne večeri, predgrupi bi se također mogla dodijeliti kakva medalja. Prvenstveno za inovativnost u glazbi i predočavanju nečega što iako nije u potpunosti neviđeno (instrumenti bez vokala koji obrađuju metal pjesme su već viđeni u Apocalyptici, iako je to drukčija vrsta instrumenata), ali zbilja originalno.

Ako tko sinoć nije bio siguran je li se to dio publike popeo gore na stage i uzeo kakvu trubu (ha, eto, da mu se našla pod rukom) i počeo mahat glavom, nije, to su oni, samo u većem broju nego što to prosječan bend ima.

Dakle, za one koji nisu gledali Super Talent na Novoj, We Come One je skupina požeških glazbenika koji su si naziv dali prema poznatoj pjesmi Faithlessa i sviraju obrade poznatih rock-metal pjesama na puhačkim instrumentima. Osim gitara, bubnjeva i klavijatura ovaj 'orkestralno naklonjen' mladi sastav (od 16-27) ima i tubu, trombone i trumpet.

Jučer su se osim obrada S.O.A.D.-a i Iron Maidena, mogle čuti i neke autorske stvari. Nije bilo previše ljudi kojima su se mogli predstaviti, a i svirka je trajala kratko, oko 30 minuta, pa se nadamo kakvom većem koncertu, zaslužili su.

Nakon pauze i pokojeg novog fana u klubu, počeli su prvi tonovi gitara i okupljanje pred pozornicom. Opaska na stil cura koje su prisustvovale koncertu. Doro je svojom karizmom utjecala na to da je većina cura koje su je došle slušati bila obučena kao ona, tako da se cijelo vrijeme moglo vidjeti malu cupkavu vojsku njenih ženskih klonova. Nije ni čudno. Dorothee Pesch izgleda isto i pjeva isto kao i pred 7 godina (da ne kažem i više), kad je bio njen nastup u bivšoj Točki u Rijeci.

Koncert nije sadržavao nijednu baladu što je prilično čudno, jer je i sama u intervjuu izjavila da jako voli "In Liebe und Freundschaft", a inače je na njenim koncertima neizostavna "Für Immer".

Dala nam je kondicijski trening: zagrijala nas uz (među ostalim) "Burning The Witches", "I Rule The Ruins" i "Earthshaker Rock", umorila s "Fight For Rock, Fight", "Always Live To Win", "The Night Of The Warlock", "Burn It Up" i obradom Judas Priesta, "Breaking The Law", dala predah uz drum solo i čak i nakon opraštanja na engleskom jeziku s tvrdim njemačkim naglaskom bavarskog drvosječe nesvojstvenom njenom izgledu i skandiranja na "All We Are", ('olj vi ar, olj vi arrr vi arrr, vi arr olj, olj vi nid') nije nas nagovorila da odemo doma.

Ostatku benda se također može dati epitet 'šoumena', nadopunjavali su njenu i energiju cijelog koncerta. Lako za rasvjetu, binu, vizualne efekte i tonove, to je Boogaloo Club, nema se što novo reći.

Nakon koncerta nije bilo bježanja u skrivene odaje svojeg tour-busa, nego meet & greet s fanovima. Ljudi koji su došli su došli iz ljubavi prema njenoj glazbi i u skladu s tim su se ponašali, pjevali sinkronizirano i vjerojatno je zato Doro nakon koncerta izjavila kako ne žali za malobrojnom publikom.

Ne želim diskriminirati, ali tako je Doro, plavušica sa svojih metar i kožnom narukvicom, čak i bez Saxona i Circle II Circle (Zagreb, Pauk, 2003.) uspjela napraviti koncert vrijedan ranga najvećih metal bendova s muškim vokalima. Svima koji nisu bili poklanjam kut sobe da se odu sramit. Dala je svoj maksimum bez obzira na uvjete sviranja, očuvala mladost i bila je melem za oči i uši svima.

foto: Davor Veljača
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.

Izvještaji