Aktualno

Velika rock eksplozija #2 - druga večer - Više je manje

25.10.2009. @ 11:01 Zoran Tučkar

Druga večer druge po redu Velike rock eksplozije svoje utjelovljenje je doživjela u zagrebačkom Boogaloo Clubu u subotu 24. listopada. Iako su se te noći pomicale kazaljke unatrag, izvođači koji su nastupili prezentirali su glazbene trendove koji sada, ovdje i u svijetu idu u korak s vremenom.

Kao i prve večeri, i ovu je otvorio Ivan Vragolovich, nažalost sa skraćenim nastupom. Ipak, i svega tri pjesme bile su dovoljne da Vragolovich potvrdi svoju dobru izvođačku formu i nesvakidašnji autorski talent.

Vragolovich je imao i tu nesreću da je bilo problema sa zvukom tijekom njegovih izvedaba, no čak i s tim nedaćama okupljeni su mogli uživati u pjesmama nježnog momka s gitarom koji stilski podsjeća na John Martyna, odnosno na vrlo finu mješavinu jazza, bluesa i američkog folka.

Za razliku od Ivana, sastav Spuštene rolete su gromke, eksplozivne i glasnije od najbučnijeg derana u publici. Oni svoje uzore ne kriju, to su hard rock-heavy metal-grunge bardovi AC/DC, Nirvana, a ima i malo Motorheada. Klasičan rock kvartet čiji članovi i nisu u cvijetu prve mladosti nego one druge, svira žestoko, tehnički korektno, vrlo motivirano, a sama scenska pojava im također izgleda 'nabrijano'.

Očito se nalaze kada im 'padne roleta' i tada, sigurni smo, imaju žestoke probe. Najslabiji dio u cijelom tom sustavu je autorstvo, koje malo previše podsjeća na neke druge izvođače, no dok sviraju onako strastveno kao jučer, to će im dio publike i oprostiti. Svojim su nastupom izazvali salve odobravanja, a bilo je i plesanja.

Mlinski kamen je naslijedio Spuštene rolete u nastupu na Eksploziji i, sukladno tome, donio mnogo vožnje po rubu. Vokalist Daniel Brdar zvučao je mnogo sugestivnije, energičnije i mračnije nego na zadnjem studijskom albumu kojeg upravo promoviraju, a koji se zove "Atomski blues".

Instrumentalno bend je korektno odradio svoj posao. Oni su već na "Atomskom bluesu" demonstrirali visok nivo što se tiče glazbenog zanata, a na ovom koncertu su to samo potvrdili. Autorski Mlinski kamen ima problem što će u dobrom dijelu publike izazvati neugodne asocijacije na Majke. Iako doista sliče na poznatije sugrađane (Mlinski kamen je također iz Vinkovaca kao i Majke), Brdar i drugari ipak posjeduju autentičnost, odnosno uspijevaju udahnuti nešto svoje u taj, publici dobro poznat stil.

'Svi smo mi Dosh Lee', vikali su entuzijasti u publici nakon nastupa mladog benda kojima je nedavno izdan album prvijenac "Velika nepravda na malom ekranu". Njihov nastup bio je obilježen neurotičnom, zafrkantskom, glasnom svirkom punom humora.

Na sceni su se pojavili u kostimima koji podsjećaju na Batmana i Robina, i odmah razdrmali publiku i tako je nekako trajalo do kraja nastupa. Unatoč nedvojbenoj energiji, vokal je bio 'preravan', odnosno, kao da pjevač nije bio u tome što pjeva. Bilo je previše toga odsviranog, kao da se sve htjelo u jako malo vremena. Unatoč tome što se osobno nisam našao u takvom stilu i pjesmama, treba reći da su se uz Dosh Lee okupljeni sasvim dobro zabavljali.

Zagorski blueser Tomislav Goluban na se sceni pojavio i zadržao kratko, tek da uz neizbježnu usnu harmoniku otpjeva pjesmu o rakiji, te da publiku zabavi svojim kraćim improvizacijama na temu vlaka. Goluban je uspio donijeti osvježenje publici potrebno nakon torture decibela benda Dosh Lee, ali prekratko je to trajalo.

Zadnji izvođači večeri su bili Valungari, mnogočlani bend koji je svoj nastup započeo obradom pjesme "Hipnotiziran", čime je odana počast velikom Dini Dvorniku. Potpomognuti Vladaricama, pratećim vokalima (glazbeno daleko najjačom karikom u tom sastavu), Valungari su iznijeli svoje viđenje ska, punka i tko zna čega još.

Valungari prije svega njeguju neobavezan pristup sviranju i kroz tu optiku bi trebalo promatrati njihove nastupe i njihov kompletan rad. No kad kažem neobavezan pristup sviranju, pod time mislim da članovi grupe vrlo fleksibilno doživljavaju ritmove, mjere, note i tonove, tako da je u nastupu Valungara bilo baš svega i za njih pogotovo vrijedi naslov ovog teksta.

Nastup im je bio generalno predug, te ukupno ispod nivoa koji su postavili ostali izvođači, no treba biti pošten i reći da je bilo ljudi koji su se i uz to dobro zabavljali.

Zaključno, druga je večer Velike rock eksplozije donio više 'dinamita' nego prva večer, iako su izvedbe druge večeri u kvaliteti više varirale nego prve. Ostaje nam vidjeti koliko će predstavljeni izvođači imati svoje eksplozije kreativnosti - nadamo se često i u velikim količinama, na opću radost ljubitelja prave rock'n'roll muzike.

Izvještaji