Aktualno
Velika rock eksplozija #2 - prva večer - Manje je više
23.10.2009. @ 11:42
Velika rock eksplozija #2: El Camino, Luft, Spoonleaf + gosti: Tomislav Goluban, Ivan Vragolovich
| Datum i vrijeme: | četvrtak, 22.10.2009. 20:00 |
| Mjesto održavanja: | Sax!, Zagreb |
| Cijena ulaznice: | 20 Kn |
U četvrtak, 22. listopada, u zagrebačkom klubu Sax! na prvoj večeri druge Velike rock eksplozije okupili su se još neafirmirani izvođači koji se oslanjaju na blues, folk, i rock. U večeri koja je podarila raznoliku glazbu svaki je posjetitelj mogao naći nekog svog posebnog favorita. Dobar dio njih je težio minimalističkim glazbenim rješenjima, odnosno pristupu 'manje je više'.
Ulogu ledolomca je preuzeo kantautor Ivan Vragolovich, introvertirani kantautor, trubadur s gitarom, koji naizgled šlampavo, ali zapravo smisleno svira po svom instrumentu. Vokal mu je jako oružje, posjeduje ekspresivan falset, a njegove pjesme su već sada dosegle zavidno visoku razinu.
Njegovo muziciranje reflektira angloameričke senzibilne folk majstore/kantautore s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih, dok će potpisnika ovih redaka najviše podsjetiti na pokojnog Johna Martyna. Iako je u publici bio dosta glasan žamor, Vragolovicha to nije omelo da svoj set odsvira koncentrirano, inspirirano i sugestivno.
Vragolovich je velika nada hrvatske glazbe, jedini problem je u tome što pjeva na engleskom i stvara u žanru koji u Hrvatskoj vjerojatno nikad neće biti komercijalan.
Duo Spoonleaf je naslijedio Vragolovicha u ulogama izvođača scenskih radova, i to u sastavu akustična gitara i bubanj. Pjevač/gitarist posjeduje prodoran i sugestivan glas, bubnjar ga sasvim solidno prati. Njihov bi se stil mogao nespretno opisati kao akustični grunge.
Spoonleafu bi jako dobro došla još dvojica, na primjer basist i gitarist, čime bi dobili opciju varirati akustični i električno i na taj bi način povećali svoju nepredvidivost. Publika je vrlo blagonaklona prema njima (jesu li pozvali najviše 'svojih' ljudi, tko će ga znati?), no pljesak koji su dobili od strane okupljenih nije bio nezaslužen.
Kod Spoonleafa je vidljiv veliki autorski potencijal, kao i prostor da se još razviju: pjesme koje je pjevač najavio kao 'nove' u pravilu su znatno bolje nego one koje su 'stare'.
Nakon Vragolovicha i dvojca Spoonleaf stiže moćni trio nazvan Luft. U sastavu su električna gitara, bas i bubnjevi, Luft je donio najviše fizičke energije u svom nastupu. Trojac se ne štedi, glasnice mole za milost, kombinira se višeglasje s instrumentalnim solažama i distorzijama, a sve skupa čini zapaljivu plesnu smjesu koja se na momente može opisati kao garažni rock, a na druge trenutke kao urbani neurotični prepotentni punk-rock.
Najtočniju definiciju njihovog žanra će dati svaki njihov slušatelj za sebe. Luft u svom muziciranju pruža odličnu zabavu, s time da ta zabava nikad ne igra na jeftine trikove. Od svih izvođača u večeri, njihova je muzika najpogodnija za ples, bilo onaj školovani, ili onaj za razbacivanje ekstremiteta po uzduhu.
Blueserski minimalist Tomislav Goluban je slijedio nakon Lufta i pokazao svoj način interpretacije vječnih i nepoderivih blues obrazaca. Uz samo usnu harmoniku te malo ritma stvorio je sebi svojstvenu atmosferu u Sax!-u. Osim što sjajno svira usnu harmoniku, pažnju je plijenilo njegovo razumijevanje bluesa te prilagodba svog senzibiliteta onom iz delte Mississippija.
Zatvaranje večeri je pripalo najmnogoljudnijem bendu te večeri koji se zove El Camino. Sastav broji pet članova: pjevač/ritam gitarist, solo gitarist, basist, bubnjar i klavijaturistica. Uzevši u obzir da ih ima toliko očekivala se najraznolikija zvučna slika od svih izvođača te večeri, međutim aranžmani se doimaju previše pravocrtni (ok, da budem grublji, previše predvidljivi).
El Camino ne zvuči loše, od svih koji su nastupili ove večeri Sax!-u možda imaju najpristupačniji i najkomercijalniji zvuk, no grupa zvuči kao da je prateći bend pjevaču. To se naravno može promijeniti i vjerojatno hoće. Pjevač pak ima glas koji je na pola puta između Rippera i Edija Maružina iz Gustafa i glas mu ima zanimljivu boju. Također, od svih frontmena te večeri, upravo je pjevač El Camina najviše insistirao na kontaktu s publikom, što je još jedan plus.
Prva večer Velike rock eksplozije možda i nije opravdala svoje ime, iz razloga što se u Sax!-u nije dogodilo ništa bombastično i eksplozivno, ali je na malo tiši način ukazala na zanimljiva imena, dobre izvođače i potencijalno jake autore.
