Aktualno
Grunge je mrtav, živio Mudhoney
21.10.2009. @ 22:45
Zagreb je u utorak imao prilike vidjeti pravu malu punkersko-grungersku feštu, kada su u dvorani Pauk nastupili Mudhoney podržani od domaćih snaga Suho Grlo Nos i Diskurz.
Koncert su otvorili Suho Grlo Nos, koji su nakon nekoliko uvodnih brojeva pokazali da ih zanima više od pukog rekreiranja punkerskog zvuka iz sedamdeset i sedme u kombinaciji s ranim Green Day. Kad su počeli malo mijenjati ritmove i dinamiku pjesama, bolje su se počeli zabavljati i publika i oni na bini, a iz njihove glazbe su počele prštati i neke druge, muževnije emocije osim adolescentskog bijesa.
Sve rečeno za njih se nažalost ne može ponoviti za Diskurz, koji su u Pauk došli u punoj opremi s bodljikavim frizurama i raskrvavljenim prsima (barem su tako izgledala s moje pozicije), odjeveni u pokidanu i žensku odjeću. Sve nas je to, zajedno s 'jebe-nam-se-za-sve-uključujući-i-vas' stavom, trebalo šokirati, no problem je što smo sve te trikove, šminku i frizure već vidjeli na preko trideset godina starim snimkama iz njujorškog CBGB-a i londonskog The 100 Cluba.
Diskurz sviraju kako izgledaju, a to je troakordni punk, i to rade kako treba, žestoko, brzo i odrješito, jedino je vokal malo više iritantan, a malo manje lud od Kralja i Mrleta iz Termita na koje vuče. No, teško je biti mlad, lud i šokantan kopirajući zvuk i izgled bendova koje su slušali vaši očevi, možda čak i djedovi.
Mudhoney su originalno bili inspirirani istom glazbenom generacijom kao i njihove zagrebačke predgrupe, no oni su nastali kao autentični produkt izolirane scene Seatllea koja je polako bujala i kroz konstantno međusobno druženje i sviranje lokalnih bendova nakon desetak godina klupskih svirki i uličnog života razvila vlastiti stil koji je kasnije na kratko razdoblje zavladao čak i vrhovima glazbenih ljestvica.
Mudhoney su bili prvi tzv. grunge bend koji je doživio uspjeh kod šire publike. Premda su bili prvi, nikad nisu doživjeli ogroman uspjeh poput Nirvane, Pearl Jama i Soundgardena, što je velikim dijelom i njihova 'krivica' jer su uvijek ostajali vjerni svojoj filozofiji i svom zvuku.
Bendovi iz Seattlea su sličili jedni na druge, ponajprije svojim stavovima i estetikom, te donekle zvukom koji je bio usporenija varijanta njihovih punk i HC idola iz sedamdesetih i osamdesetih uz prihvaćanje starog hard rocka i obilatu dozu The Stoogesa, koji od svih 'djedova grungea' vjerojatno najviše zaslužuju tu etiketu.
No grunge se na kraju ipak pokazao kao balon od sapunice, napuhan od strane medija, koji su izgubili interes za njega kada se ispuhao nakon Cobainovog samoubojstva.
Da ih ne zanima život u prošlosti, Mudhoney su pokazali otvorivši koncert s pet moćnih brojeva s posljednje ploče "Lucky Ones". Intelektualni izgled benda je odudarao od nekadašnjih grunge dronjaka, kakvi su se mogli vidjeti među mlađom publikom na koncertu, no razlike u zvuku između starijih i novijih pjesama, iako primjetne, su bile minijaturne.
Mudhoney su kroz dane slave i zanemarenosti uvijek u prvom redu ostali vrhunski, glasni, garažni rock bend, kojem su jedino prirodno mjesto za svirku ne preveliki klubovi. Bilo je stoga i jasno da se u Pauku odlično osjećaju.
Prošetali su kroz svoju kompletnu diskografiju sa stvarima poput "You Got It", "Suck You Dry", "Oblivion" ili "Inside Job", dok se razinu atmosfere u publici podigle dvije pjesme s njihovog prvog singla "Sweet Young Thing Ain't Sweet No More" i "Touch Me I'm Sick".
Na bisu su, nakon što su odsvirali 'prvu stvar s B-strane njihove posljednje ploče' ("The Open Mind"), s obradom Black Flaga podsjetili koliko hardcore-punk iz njihove mladosti znači u njihovoj glazbi. Ta činjenica je bila očita i iz pjevanja Marka Arma koje je uvijek graničilo s deranjem, dok je on na bini djelovao kao križanac Iggya Popa i Davora Gopca.
Gitara Stevea Turnera je za to vrijeme neprestano zujala u distorziji, preko moćnog tutnja ritam sekcije, stvarajući tako neku vrstu hipnotičke glazbe za rokersko ljuljanje i klimanje.
Sa svojim ironičnim smislom za humor, čvrstom svirkom i dobrim raspoloženjem, Mudhoney su pokazali da nikakve pomodne mijene u masovnom glazbenom ukusu ne mogu pokvariti pravi kurčeviti rock bend.
foto: Borna Čavrag
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
