Aktualno

Koktel emocija i stilova na 8. Nebo festu

5.10.2009. @ 14:45 Marko Vukušić

U velikoj kino dvorani zagrebačkog Studentskog Centra u petak, 2. listopada, održan je 8. po redu etno festival Nebo fest.

Festival su otvorili S.o.M. pred malobrojnom publikom. Njihova glazba sigurno nije za svačije uši - obrade tradicionalnih, ponajviše međimurskih pjesama na doom metal podlozi - no, ne može im se poreći da vas mogu uvući u svoju mračnu atmosferu.

Uznemirujući teški bas drone od tri note je konstanta kroz sve skladbe, električna gitara ponekad odsvira sporiji distorzirani solo, dok mrvicu živosti u zvuk unosi bubnjar. Preko svega odzvanjaju kristalni ženski glasovi koji se s vremena na vrijeme s muškim glasom pretvaraju u režanje.

Nakon S.o.M. uslijedilo je nešto s potpuno drugog pola emocija i mentaliteta. Valungari su veseli i razuzdani Prigorci iz Martin Brega, čija su duhovna i glazbena braća u prvom redu ska-punk prvaci i etno-punkeri poput Manu Chao.

Obrade poneke tradicijske pjesme u takvom stilu i simpatični ženski zbor su folk elementi u njihovom izričaju. Opušteni i zafrkantski nastup Valungara uključivao je i obradu Balaševićeve "Narodnjaci" i za sam kraj pojavljivanje glavom i bradom 'kralja rokenrola' u punoj spremi.

Treći su na redu bili Martin Lubenov i Krasimir Malakov i opet je to bio potpuni stilski i emocionalni zaokret. Lubenov je harmonikaški virtuoz koji je u SC-u pokazao da ga s pravom uspoređuju s velikanima harmonike poput Richarda Galliana.

Kao i spomenuti francuski kolega, Lubenov kombinira jazz senzibilitet s tradicionalnim elementima svoga kraja, što bi u Lubenovom slučaju bili bugarski, odnosno balkanski i romski ritmovi i melodije. Ništa manje virtuoznim nije se pokazao ni Malakov na svom klarinetu.

Lubenovu su nekoliko puta zasmetali zvukovi koji su dopirali izvana ili iz monitora na bini, no nama u publici je nakon Valungara, koji su u prvom redu usredotočeni na postizanje dobre atmosfere, bilo teško obraćati pozornost na takve detalje.

Svakim sljedećim nastupom u dvoranu je pristizao novi dio publike, tako da se do nastupa Cinkuša okupio već solidan broj ljudi, premda je to u ogromnoj kino dvorani SC-a još uvijek izgledalo poprilično prazno. Definitivno bi se bolji kontakt izvođača i publike ostvario u nekom primjerenijem mjestu poput KSET-a.

Cinkuši su konačno uspjeli podići dio publike na noge i privući ih na ples ispred pozornice. Uz provjerene favorite iz njihovog opusa poput "Grad se beli", "Recept", "Raca", veliku porciju koncerta je zauzeo materijal s novog albuma "Špiritus Sanctus". Vjerni fanovi pokazali su da već znaju sve tekstove novih skladbi te su Cinkuše pozivali na bis u kojem su ovi izveli omiljenu "Oj krapinske vuske staze".

Tako je u dobrom raspoloženju završio 8. Nebo fest te su se svi na poziv Cinkuša zaputili na festivalski tulum.

Izvještaji