Scena
Animal (Anti-Nowhere League): "Svirat ću dok ne umrem!"
4.10.2009. @ 13:47
Britansku punk-rock skupinu Anti-Nowhere League 1980. godine osnovao je pjevač Animal (Nick Culmer), zajedno s gitaristom Magoom (Chris Exall), basistom Baggyem Elvyem i bubnjarom Bonesom (Tony Shaw). Tijekom proteklih 29 godina, bend je od 1989. do 1992. bio raspušten, promijenio veliki broj članova, snimio sedam studijskih albuma i održao veliki broj koncerata.
Dok među punkerima slovi kao jedan od kultnih i najpoželjnijih live bendovima, širim masama slušateljstva gotovo pa isključivo je poznat po pjesmi "So What", koja je objavljena na B-strani singla "Streets Of London" (cover Ralpha McTella). I to ne toliko zbog samih autora i originalnog izvođača, koliko zbog činjenice da ju je Metallica odabrala za izvođenje na svojim koncertima, a u konačnici izašla je i 1999. godine na cover albumu "Garage Inc.".
Upravo o vezi punka i metala, stanju u punku, planovima za budućnost, nekim problemima s kojima se susretao i mnogim drugim, nekim pomalo i 'škakljivim' temama, otvoreno, i bez susprezanja govorio je Animal, lider Anti Nowhere-Leaguea. Povod intervjua bilo je skoro gostovanje benda u Mariboru i Zagrebu, a i da nije tih koncerata, tema za razgovor bilo bi i više nego dovoljno, a sugovornik - sjajan. Uvjerite se sami.
Koliko mi je poznato, u zadnje vrijeme dosta svirate. Bili ste ove godine na europskoj turneji, pa u SAD-u, sad ste opet u Europi. Nije li to iscrpljujuće?
Da, sada smo sve više i više na turneji. Puno je lakše putovati u današnje vrijeme zbog jeftinih letova. Ovih dana namjeravam više toga vidjeti, više zanimljivih ljudi. S manje alkohola, pretpostavljam.
Pretpostavljam da na koncertima svirate presjek cijele karijere. Imate li slične set liste ili one ovise o vašem raspoloženju, možda o atmosferi u publici, pa svirate neki puta nešto što niste planirali?
Planiramo set listu za područje na koje putujemo, što ovisi o tome kako je pojedini album prihvaćen. Izmijenit ćemo, ako treba, set listu preko noći, ovisno o publici.
U Mariboru i Zagrebu svirate s nekoliko hrvatskih i slovenskih bendova, poput The Drinkers ili Eksodus. Koliko mi je poznato, osim što dijelite pozornicu, i osobno ste u prijateljskim odnosima?
Da, tako je. Meni je to najbolja stvar vezano uz bendova koje susrećemo. Upoznajemo se, s nekima suradnja traje već 30 godina. Imamo mnogo bendova koji su nam prijatelji širom svijeta, dobrih ljudi koji znaju kako je teško putovati s bendom na turneji.
Punk muzičari su uvijek imali problema jer su javno, kroz muziku iznosili svoje stavove o društvu. Što misliš, zašto je mnogim ljudima tako teško prihvatiti istinu i priznati da neki puta i nisu u pravu?
Takav je svijet, prijatelju moj. Istina boli, zato je najbolje ignorirati ju. Punk dozvoljava da se popneš na govornicu i vičeš pa makar i nitko ne sluša.
Anti-Nowhere League je imao nekoliko posebno zanimljivih događaja. Čitao sam da ste na svom prvom koncertu na nekom karnevalu uhićeni ili recimo da ste imali problema s objavljivanjem koncertnog albuma kojeg ste snimili u bivšoj Jugoslaviji. Je li točno da je album "The Road To Rampton" u stvari dio tvoje životne priče? Bio si u zatvoru.
Da, imao sam nekoliko sukoba sa zakonom, ništa za ponositi se. Jednostavno se dogodilo tijekom godina. Sjetim se da sam živ dugo vremena i da su postojala neka poglavlja mog života kada sam bio povezan s ozbiljnim bandama, ali muzička scena me uvijek držala na pravom putu, koliko je god to bilo moguće.
Shvatio sam da me pjevanje o lošim vremenima držalo podalje od zatvora, tako da je ovaj način života djelotvoran za mene. I da, "The Road To Rampton" je moja priča. Svaka pjesma ima posebno značenje za mene. Rampton je institucija u koju te šalju kad zakon kaže da si nasilan i mentalno nestabilan. Nešto kao 'kraj puta' za loše momke i mjesto gdje je sudac rekao da ću završiti. Dakako, nisam tamo pa je to zapravo imaginarni završetak. Za sada.
Možeš li se sjetiti još nekog sličnog događaja?
Kao što sam rekao, bend me čini svjesnim. Pisanje i izvođenje pjesama izvlači iz mene stvari koje su mi drage. Ne volim svoju mračnu stranu niti realnost pa nastavljam pisati. Imam mnogo ideja i nadam se da ću poživjeti toliko da ih uspijem ostvariti.
Je li točno da je za ponovno okupljanje benda najzaslužniji tvoj nastup s Metallicom u Londonu 1992.?
Da, oni su svirali svoj dio. Novac nije bilo to što me privuklo natrag. K vragu, svi znaju da ga imaju jako mnogo. Tada sam se bez svog benda osjećao kao da su mi krila bila odrezana. Oni (Metallica, op.a.) su mi dali poticaj koji mi je bio potreban da ponovo počnem. Također, oni su voljeli "So What" i to me učinilo ponosnim. Napisao sam pjesmu koju veliki bend poput njih uvijek izvodi.
Zadnji album "The Road To Rampton" snimili ste prije dvije godine. Planirate li možda uskoro objaviti nove materijale?
Planiramo novi album. Započeo sam raditi na njemu s Larsom Fredricksonom iz Rancida kao producentom. Samo moram posložiti sve stvari i organizirati svoje vrijeme. Nadam se da će biti objavljen početkom iduće godine.
Koji je tvoj omiljeni album Anti-Nowhere League i najdraži album nekog drugog benda?
Što se našeg benda tiče, očito "The Road To Rampton", a glede drugih bendova... Mnogo ih je, no jedan koji mi uvijek odskače u mislima je X-Ray Spexov "Germfree Adolescents". Veliki bend u pravo vrijeme.
Smatraš li da si napravio toliko koliko si mogao ili možda misliš da si mogao više ili možda manje?
Uvijek time zaokupljam svoje misli i uvijek kažem da najbolje tek slijedi.
Kada bi se to moglo, bi li danas nešto promijenio u svom dosadašnjem životu?
Teško je to pitanje. Ovo je sve što znam, moj život - bend. Teško je reći što bih želio da se dogodilo. Mislim da su usponi i padovi ono što ovaj posao čine dobrim. Ne možeš znati kakva su teška vremena ako ih nisi iskusio. Sreća, očaj, obje strane spektra. I tu nastupa realnost. Onda kada zaista upoznaš samog sebe.
Imaš li određeni rok do kada se planiraš baviti muzikom ili o tome ne razmišljaš?
Ja sam razmišljao o tome. Toliko dugo dokle postojim. A zatim ništa.
Česti ste gosti u Hrvatskoj. Volite dolaziti ili...? Čuo sam da su neki članovi benda ljetovali na našoj obali.
Uvijek smo dobrodošli u Hrvatskoj, a tijekom godina stekli smo mnogo prijatelja. Pozivaju nas da u Hrvatskoj provedemo odmor, da uživamo uz pokoje pivo s vašim dečkima. Nema ništa bolje od toga. Naš bubnjar Nato se upravo vratio s otoka Brača gdje je proveo odmor i impresioniran je ljepotom prirode ondje.
Imate novog gitaristu?
Johny je naš novi čovjek na gitari. Tijekom godina članovi su se mijenjali, no Johny je zaista svježa krv. Odličan momak s mnogo stava, upravo ono što smo trebali.
Sljedeće godine slavite trideset godina postojanja. Pripremate li nešto posebno?
Nisam razmišljao o ničem specifičnom, ali poradit ću na tome. Mislio sam biti u Australiji, no prvo me čeka album koji moram dovršiti. Možda velika svjetska turneja.
Čuo sam da su ti strast motori...
Oduvijek sam volio motore i imao motor. Moj posljednji je Harley 1450 Dynaglide chopper. Sav u crnom, nazivam ga Animal. Nije baš originalno, ali starog čovjeka čini sretnim.
Čime se baviš kada ne sviraš s bendom?
Pišem, radim na gradilištu. Da, ja radim. Građevinar sam po struci i rad me održava u formi, a usto mi je i izvor prihoda. Ako nešto želiš, moraš raditi za to, jer nitko ti u ovom životu ne daje ništa badava.
Kako objašnjavaš to da je punk još uvijek popularan, dapače, zadnjih godina i sve popularniji?
Teška vremena uvijek izvlače ono najbolje iz muzike. Punk opstaje u teškim vremenima - svi zajedno pod jednom zastavom. Zaboravi na sva sranja i 'ajmo se zabavljati!
Što misliš, zašto metal bendovi u svoju muziku implementiraju punk-rock, a i mnogi sviraju obrade punk-rock pjesama, poput Metallice, Sepulture, Megadetha, Guns N' Roses, Mötley Crüea? Postoji i cijeli album obrada Anti-Nowhere League pjesama ("So What! - A Tribute To The Anti-Nowhere League" (1999.), op.a.).
Uvijek smo bili vrlo blizu metala, to je bio naš kut viđenja stvari. Metal bendovi to razumiju i poštuju. Ne bismo radili obrade naših stvari da nas ne razumiju. Mi dolazimo iz susjedstva i vozimo bicikle, oni obično dolaze iz ljepših mjesta. Na kraju krajeva, sve je to rock'n'roll, jel' da?!
Kakva je trenutno punk scena u Velikoj Britaniji?
U gradovima je dobra. Uvijek je bila dobra.
Gdje je Anti-Nowhere League najpopularniji?
Trenutačno u Brazilu. Podsjetio si me da trebam i tamo organizirati turneju.
Tvoji planovi za budućnost?
Dovršiti
kuću koju gradim, knjigu koju pišem, album na kojem radim, popraviti
motor ove zime, organizirati svjetsku turneju... zapravo, ništa mnogo.
Kakvu publiku očekujete na koncert u Mariboru i Zagrebu? Usto, u Mariboru svirate prvi puta?
Nadam se dobroj publici, kao i uvijek. Mislim da nikada prije nismo nastupali u Mariboru.
foto: MySpace / jugosvirke.wordpress.com
