Aktualno
Kult ljubavi u Domu sportova
1.10.2009. @ 10:45
Novi dolazak legendarnog engleskog benda The Cult u Hrvatsku bio je dobar indikator živosti i postojanosti rocka u Hrvata, i iako se nikako ne mogu mjeriti s mega-zvijezdom Halidom koji na dan njihova prvog zagrebačkog nastupa dobiva još jedan koncert u Areni, engleski mračni rockeri u Malu dvoranu Doma sportova privlače starije generacije rocka s puno više (iskrenije) energije nego li u generacijama njihove djece.
Poneki su se čudili, a većina se zadovoljno smješkala čuvši da je koncert kojim je otvorena nova sezona rasprodan, pa su se umjesto uobičajenih ljutih preprodavača ulaznica pred Domom sportova srdili oni koji je na vrijeme nisu kupili i na koncu - izvisili. Kako se i ne bi srdili kad su tisuće došle po svoju porciju 'Ljubavi' želeći se okupati u divnim strujama glazbe i vratiti se u bezbrižnost osamdesetih, što im je i uspjelo.
Gordan Penava-Pišta i Hard Time kao predgrupa bili su dobar rock adut prihvaćen i od nekolicine posjetitelja u Maloj dvorani, ali dobar dio njih ipak se prepustio poročnim potrebama u hodniku i wc-u slaveći dan ranije pad revolucionarnog zakona o zabrani pušenja pa se svatko dobro naoružao svojom kutijom dima te uvlačio i inhalirao što god se dalo, a time je skraćena i preduga pauza između domaćih rock snaga i zvijezda večeri koje napokon oko 21:20 izlaze na pozornicu.
Neobično i ugodno bilo je vidjeti podivljale četrdesetogodišnjake u prvim redovima koji su već prvom pjesmom dosegli svoju "Nirvanu", a ondje su čeznuli tijekom cjelovite izvedbe albuma "Love" koji aktualnom turnejom nestabilnog benda biva izvučen iz pepela poput Feniksa.
Odličnu i strastvenu svirku nažalost nije mogao adekvatno pratiti vokal frontmena Iana Astburya, ali ne svojom krivicom, već ton majstora koji vjerojatno jedini u cijeloj dvorani nije shvatio da se pjevačev glas naprosto ne čuje. Euforičnu publiku ovo uopće nije diralo, posebice tijekom pjesme "Rain" popraćene s erupcijom emocija, grljenjem, plesanjem, skakanjem, pa čak i plačem.
Posebnu dimenziju koncert je poprimio projekcijama kratkih filmova simultano puštanih kako je tekao, a posebice se istaknula projekcija namijenjena pjesmi "Revolution" s velikim ličnostima 20. stoljeća poput Mandele i Ghandija.
"Black Angel" na legendarnom albumu označuje kraj ciklusa, a očito je tako bilo dobrom dijelu posjetitelja koji su, smatravši da je koncert gotov jer su se i sami 'Cultovci' povukli s pozornice, krenuli iz dvorane, a iznenadio ih je povratak na drugi, sedmodijelni, dio koncerta i prvi taktovi "Electric Oceana", na što su se nanizali klasici "Sun King" ili "Fire Woman", ali i slojevi debele odjeće na Ianu koji se nije otopio pod toplinom reflektora i isijavajćuih obožavatelja.
Prije samog kraja progovorio je pozdravom 'Good evening, Croatia' i predstavljanjem benda, podijelio dva tamburina, dok su momci velikodušno bacali palice i mnoštvo ružičastih trzalica. Svatko je htio svoj 'dio' The Culta, suvenir koji će odnijeti kući i govoriti djeci 'E, ovo je pravi rock'.
Nažalost, bisa nije bilo što je zbunilo prisutne i stoga su tek po paljenju refletora i demontiranju pozornice počeli skandirati 'We want more!' - uzaludno.
The Cult su nesumnjivo oduševili nostalgičare za minulim vremenom, iako je koncert bio daleko od besprijekornog što možemo dijelom pripisati toncu, a dijelom mlakoj i gotovo nikakvoj komunikaciji frontmena s hipnotiziranima pred sobom. Obožavatelji iz svih krajeva Hrvatske, ali i Srbije i Slovenije dobili su svoj eliksir života.
foto: Edo Plovanić / Boris Sokolić
(Ispričavamo se na lošoj kvaliteti fotografija. Menadžment benda je zabranio bilo kakvo profesionalno snimanje i fotografiranje nastupa The Culta!)
