Aktualno
Für immer Punk za cijelu familiju
22.9.2009. @ 11:00
"Bit će ovo duga noć. Vidite da sam krenuo s vodom da ne bi zadnjih par pjesama pjevala publika", objasnio je pjevač grupe Hladno pivo Mile Kekin prepunoj Močvari što mogu očekivati od koncerta. I bila je duga noć: podjednako intenzivna svirka trajala je dva i pol sata i više je izgledala kao audicija neafirmiranog benda pred Davidom Geffenom osobno, nego humanitarni koncert za dječje SOS selo benda koji ima preko dvadeset godina staža.
Naravno, gornja rečenica se odnosi na entuzijazam i motivaciju benda, uvježbanost je bila na nivou, a intenzitet stalno u 'crvenom'. To je najbolje demonstrirala anonimna bas žica koja je usred koncerta pukla (dobro ste pročitali, riječ je o žici na bas gitari).
Počelo je s "Teško je ful biti cool" i "Šankom", a završilo s "Pjevajte nešto ljubavno", dok su se između nalazili "Biološki sat", "Roštilj", "Zimmer Frei", "Marginalci", "Nema više", "Bačkizagre stuhpa šeja", "Soundtrack za život", "Nije sve tako sivo", "Trening za umiranje" te ostali hitovi ili pak manje poznate pjesme iz sada već impresivne pjesmarice Hladnog piva.
Pjesma čiji je naslov iskorišten kao naslov ovog teksta je izostala u set listi, ali zato su mjesto u set listi dobile neke druge pjesme. U skladu s imenom benda u publici najpopularnije piće nije bio topli čaj. Originalne članove Piva moguće je bilo prepoznati frizurama: Mile, Suba i Zoki su nosili specifične frizure koje sjaje više nego sav gel ovog svijeta, u narodu poznatije kao nulerice i to je jedina razlika između 'starih' i 'novih' članova, jer su cijelo vrijeme djelovali kao kompaktna jedinica.
Bio je to sjajan koncert za mamu, tatu, brata i sestru, ali to nije uvreda niti optužba da se Pivo profaniralo.
Kroz cijeli je koncert bilo moguće pratiti i odrastanje Hladnog piva: koliko god su se igrali s autoironičnom pjesmom zvanom "Roštilj", njihovo odrastanje i sazrijevanje je bilo praćeno rastom u kvaliteti te proširivanjem zvučne kao i pjesmopisačke perspektive: iako su novije pjesme žanrovski otišle iz punka, one su u svojoj filozofiji još uvijek punkerski žestoke: u njima se osjeća čovjekoljublje, pravedni gnjev te odsustvo bilo kakve bahatosti (za razliku od repera, teško da ćete kod punkera čuti kako pjevaju/recitiraju "Ja sam najbolji punker u gradu").
Za kraj možemo samo parafrazirati same izvođače "To je bio taaaj daaan!"
