Aktualno
Uspješno krenuo TransEurope Festival
19.9.2009. @ 16:37
Teško da muzički festival koji povezuje dva grada udaljena otprilike 120 km, što će reći nešto više od sat vremena normalne vožnje, s uračunatih nekoliko minuta stajanja na granici, može dobiti zvučniji naziv. Cijela stvar u nazivu sugerira, kao da je riječ o reliju Pariz - Dakar preko Tokija, a zapravo je riječ o seriji zajedničkih nastupa koji su počeli 18. rujna u zagrebačkoj Tvornici, nastavljaju 19. rujna na ljubljanskim Križankama, i završavaju 20. rujna opet u Tvornici.
Prvi dan TEF-a protekao je u znaku rapa, tek uz malo 'normalnog' sviranja. S izuzetkom TBF-a i uvodničara Leeloojamais, svima je DJ davao podlogu, na koju su izvođači izražajno recitirali (odnosno repali) svoju poeziju.
Led u Tvornici je probio mladi slovenski bend Leeloojamais koji je svojim nastupom (inače prvim u Zagrebu) organizatorima dao za domaću zadaću da im idući put slože bolji termin, a ne da sviraju kad su u dvorani 4 usamljene duše i 2 zalutala goluba. Ukratko, Leeloojamais njeguju iznimno dopadljiv elektro-pop s daškom soula, disca, a bilo je malo i latino ritmova, sve skupa podsjeća na radove Stevie Wondera i grupu Blondie.
Na potonje će podsjetiti i po svojoj energičnoj frontwoman (plavuši), koja uz zanimljiv glas i dobar stas ima odličnu komunikaciju s publikom. Malobrojne okupljene su nagradili vrlo dobrim nastupom, pokazali izvrsnu uvježbanost i pjesme koje većinom imaju glavu i rep. Nadamo se da će doći opet.
Ako je pjevačica grupe Leeloojamais komunicirala s publikom, mlada varaždinska reperica Diyala ju je ignorirala. To nije u negativnom kontekstu, nego se Diyala predstavila kao avangardna umjetnica koju boli ona stvar za to što će netko o njoj misliti. Na scenu je došla u, najkraće rečeno zanimljivoj opravi, izvela svoje pjesme na engleskom, te se prezentirala kao enfant terrible, pomalo kao reperska Bjork.
Definitivno originalna i otkačena, svojim izvedbama donijela je specifičnu energiju, a eventualne nedostatke možemo tražiti u vrlo sličnim zvučno-ritmičnim podlogama.
Nakon reperice Diyale koja je došla iz grada na Dravi Varaždina, na sceni se ukazao energični reper Kandžija iz grada na Dravi Osijeka. Nakon nekoliko uvodnih stvari u kojima je djelovao pomalo odsutno, pjesma "Batman" je donijela neizrecivi pozitivni klik u komunikaciji između Kanđžije i publike, što se nastavilo i u pjesmama "Jelena" i "Državnik novog kova", a kulminaciju doseglo u pjesmi "Bicikl".
"Jebeš spavanje", još će zahuktalo nadodati Osječanin, koji će osim svojim brbljanjem uz ritmične podloge publiku animirati plesanjem, skakanjem, mahanjem rukama, tako da će na kraju svog nastupa biti vrlo, vrlo znojan.
Utakmicu četvrtfinala na europskom košarkaškom prvenstvu Hrvatska – Slovenija, koja se igrala 18. rujna navečer, u svom su nastupu spomenuli slovenski Elvis Jackson, veseli, ekstrovertirani i prilično ludi HC-punk-heavy metal-ska bend, s namjerom da malo zafrkavaju zagrebačku publiku. Šala baš i nije upalila, možda i bi da hrvatski košarkaši ne gube ključne utakmice na isti način već dulje vrijeme i da to ne postaje tako bolno.
Elvis Jackson zvuče kao jako, jako dobro raspoloženi Motorhead, s raznim primjesama. Pjevač svira trubu, pa malo konge, a najviše od svega, dobro se zafrkava. Tako je četveročlani bend pljeskao sam sebi (treba raditi na samopouzdanju, stara je izreka), igrao se s luft-madracem, najavljivao pjesme na način da osobito istaknu sebe ("A sada jedna pjesma samo za nas"), a da su napravili rusvaj u publici, govori podatak da je bilo mnogo ljudi koji su headbanganjem nemilice maltretirali svoje vratove, na taj način dajući do znanja izvođaču muzičko-scenskih radova informaciju da je na pravom putu za dobru zabavu.
Elvis Jackson su izvrsno uvježbani, dobro barataju svojim instrumentima, jedino što su autorski vrlo raspršeni i nekonzistentni, kao da ih zabavlja stvarati pjesme koje su različite jedna od druge, ali baš jako različite.
Čovjek koji kao alkar, svojim riječima gađa u sridu, Edo Maajka, na scenu je sa sobom poveo svog alkarsko-reperskog momka Frenkiea i DJ-a te je svoj set komotno mogao nazvati 'Anarhija za početnike'. Negdje u početku repao je Edo "Jeb'o Vladu" (suvišno je reći da je u publici količina seksualne želje za takvom rabotom bila vrlo visoka), a nastavio je i s "Jebo drota".
Kod Maajke se najviše osjetilo da diše podjednako kao i publika, na koju je bez problema u suradnji s Frenkiejem prenosio svoju ogromnu energiju. Također je na sceni bila uočljiva Maajčina ogromna karizma: kao da je od publike mogao raditi što je htio. "Pržiii" je donijela očekivano pjevanje s publikom, kao uostalom i zadnja pjesma u njegovom nastupu, "Gansi", na koju su Edo i publika otpjevali "Sweet Child O' Mine", a na koju je Maajka izašao s pozornice.
The Beat Fleet su svoj dio počeli poletno, orilo se "Ja sam genije, čudo prirode" da bi u produžetku svog nastupa pokazali ogromnu energiju koja za razliku od Maajke nije tako dobro kanalizirana. Da se razumijemo, nastup The Beat Fleeta donio je mnogo radosti publici, potakao je da pleše i pjeva, ali dojam je da su tri glavna TBF-ovca svaki bili u svom filmu i da su svoje dionice izvodili jer im je netko mrsko zaprijetio.
Doduše, momci su to izvodili vrlo korektno, ali nekako se nije osjetila kemija među članovima. Zapravo, na sceni je bio dojam da su se bolje zabavljali bubnjar (koji je imao solo), gitarist (koji je malo citirao AC/DC, a malo Deep Purple) i basist (sve skupa, to su 'ona druga tri člana' TBF-a) nego glavni autori Vjeko (pardon, Luka), Mladen i Saša.
Pogotovo je izgubljeno na sceni djelovao Saša, ali tako je to u životu: čak i u pomalo indisponiranom izdanju TBF je složio dobru veselicu podsjetivši time na nogometni klub Real Madrid, koji pobjeđuju svoje suparnike čak i kad igraju loše.
"Malo san maka", "Data" i "Odjeb je lansiran" su pogotovo pobudili lijepe emocije kod publike, dok se tijekom bisa (koji je uslijedio oko 02:00) publika počela razilaziti.
Večerašnji koncert je bila vrlo solidna porcija hip-hopa pojačana srodnim žanrovima. Publika se više nego dobro zabavljala, čime bi ovaj festival mogao postati tradicionalan.
