Aktualno

Slatko-gorka rock'n'roll večer

19.9.2009. @ 16:58 Marko Vukušić

U zagrebačkom Boogaloo Clubu u četvrtak je nastupio sastav Heavy Trash, čiji su ključni članovi dvije srodne duše, Matt Verta-Ray iz Speedball Baby i Jon Spencer iz Jon Spencer Blues Explosion. Njih dvojica kreirali su zvuk Heavy Trasha inspirirani američkom glazbom pedesetih, primarno rockabillyem, doo-wopom i surfom.

Pritom Heavy Trash uspijeva zvučati i kao nepatvoreni rockabilly sastav i proizvesti vlastite inventivne skladbe koje spadaju u sam vrh žanra.

Prije glavne atrakcije nastupio je hrvatski bend B & the Bop, čiji su se članovi potpuno posvetili i glazbenom i vizualnom reinkarniranju rockabilly stila. Upravo za vrijeme njihove svirke vodili smo intervju s momcima iz Heavy Trasha, čije su pohvale na račun onoga što čuju od B & the Bopa zvučale stvarno iskreno. Oduševili su i dio publike koji je odlučio poslušati njihov nastup.

Nastupi uživo Heavy Trash su na glasu kao vrhunski i energični r'n'r provod, a oni su se i u Zagrebu potrudili demonstrirati zašto je tako. No, u tome su im donekle odmagali loš razglas i loša akustika prostora, koja je česti problem nastupa u Boogaloou. Premda se bend preznojavao od svirke iz koje je prštala energija i premda je bilo očito da uživaju u glazbi koju sviraju, zbog spomenutih je problema njihov zvuk bio plošniji i distanciraniji nego na studijskim snimkama.

Izostalo je stoga većim dijelom nastupa stvaranje raskalašene kućne atmosfere s publikom, iako je takav scenarij bio sasvim moguć. Jon je urlao i zavijao u svom prepoznatljivom stilu, udarajući više no svirajući pritom akustičnu gitaru, Matt mu je odgovarao s vrućim praskovima električne gitare, dok su basist i bubnjar svirali svoje instrumente kao da ničeg drugog nisu ni svjesni.

S druge strane, dio publike je pokazao da su dobro upoznati s materijalom s prva albuma Heavy Trasha, a podosta odsviranih stvari s albuma "Midnight Soul Serenade", koji će uskoro biti objavljen, je također dobro prihvaćeno. Publika je oduševljeno klicala između pjesama, a spomenuti nedostatak kućne atmosfere se očitovao u tome da se nisu baš rasplesali, iako ono što svira Heavy Trash nikako nije za stajanje i puko promatranje.

Atmosfera je ipak postajala sve bolja kako je koncert odmicao, tako da je prava šteta što su se sami Heavy Trash potrudili da posjetiteljima ostane gorak okus u ustima nakon koncerta.

Naime, nakon prvog bisa publika ih je dobrih desetak minuta dozivala na drugi bis, no oni se nisu pojavili. Možda je trebalo odmah po završetku nastupa upaliti svijetla i glazbu iz razglasa i tako dati do znanja kako je koncert završio.

U svakom slučaju buka koja je stvorena dozivanjem dozvala bi, kako se to kaže, i mrtve na bis pa stvarno začuđuje da se Heavy Trash, koji su ostavili dojam prijaznih i za svirku uvijek spremnih ljudi, nisu vratili i makar ponovili pokoju pjesmu ako su već ispucali cijeli repertoar.

Foto: Tomislav Veseljak

Izvještaji