Recenzije

Povijesni 'best of' Faith No Morea

24.9.2009. @ 20:20 Ljudevit Cikač Ciky

Godinama su tvrdili, a Mike Patton u tome prednjačio - 'Faith No More - No More'. Ali, nisu odoljeli. Nisu mogli. Nisu više niti htjeli, a nisu niti smjeli. Imao sam osjećaj, čak sam i sanjao da će se vratiti, i jesu, hvala dragom Bogu. Faith No More je opet aktivan, i u svom tom silnom broju reuniona ne sjećam se da sam neki (možda tek od Whitesnakea) tako emocionalno doživio.

I ne sjećam se također da sam na nekom od stotine koncerata koje sam u životu vidio s većim užitkom popio pivo, pojeo hamby i presjedio ga cijelog, kao onog Faith No Morea na nedavnom Nova Rock festivalu. Da, baš presjedio, jer sam osjetio da ću tako, u miru, sam, naslonjen na neku ogradu, najbolje doživjeti koncert.

A nije nebitno da sam imao i oslonac u toj, improviziranoj ogradi, tako da je otpala mogućnost da se srušim od 'naleta' oceanski ogromnih valova sreće koji su me konstantno zasipavali, bez obzira što nisu svirali neke od najdražih (valjda ne samo meni) pjesama, kao što su "We Care A Lot", "From Out Of Nowhere" ili "Digging The Grave".

Pjesme koje su, naravno, dio ove kompilacije, jer bez njih ona ne bi bila pravi 'best of'. Kompilacije koja je, iako se naslovi s prvog diska 'poklapaju' s onima na nekoliko objavljenih prijašnjih godina, ipak bitno drukčija. Jasno, razlog tome je činjenica da je izašla kao 'pratnja' povratničkoj turneji pa je samim tim posebnija od svih, koje su uglavnom bile oproštajnog karaktera, počevši od "Who Cares A Lot?" 1998. godine, pa preko nekoliko njih objavljenih u ovoj dekadi.

Sve su one oživljavale sjećanja na ovaj neponovljivi bend, ali nijedna nije, poput ove, imala povijesnu ulogu da obilježi njegov reunion. Drugi bitan razlog različitosti, više je, onako kolekcionarske, ili bolje reći fanovske prirode. Naime, na drugom su disku 'pohranjeni' rariteti i B-strane singlova, koji su, iako već izašli, svi skupa po prvi puta dostupni na jednom mjestu.

Te naslove, baš kao i one koji su na prvom disku, nemam niti najmanju namjeru opisivati, jer su to mnogi napravili u vremenima njihova nastanka, a i s godinama su postali toliko poznati da za tako nešto nema nikakve potrebe. Osim toga, dijelom je to napravljeno u priči o Faith No More, a i jednostavno, nema se tu više što reći.

Tek samo ponoviti da je Faith No More jedini pravi novometalni bend, kojem svi skupa koji se takvima nazivaju (ili ih nazivaju), i koji misle da je metal cirkus, nisu niti do gležnja i bilo koga uspoređivati s njim uvreda je kako za sam bend, tako i za sve koji ga prate od njegovih početaka, u prvom redu, a i sve ostale koji su veličinu prepoznali i priključili mu se kasnije. No niti to uopće nije bitno, jer ovo su sretni trenuci, i u njima treba uživati dok traju. Svi se nadamo, još jako dugo.

Albumi